Kad je Gioachino Rossini početkom 19. stoljeća uz pomoć libretista Cesarea Sterbinija posegnuo za Figarom nije ga omelo što su ga već uglazbili Paisiello i Mozart. Stvorio je djelo koje i danas odiše zdravom komikom i svježinom, pokazujući svu genijalnost i majstorstvo svojeg autora. Opera blistava glazbenog humora, doživjela je ono što joj je 1822. godine predvidio Ludwig van Beethoven kad je autoru čestitao riječima: Dok bude postojala talijanska opera, to djelo će se izvoditi! Iako je praizvedba u Rimu 1816. godine, zbog niza apsurdnih nezgoda, bila katastrofalna, djelo je već nakon druge izvedbe u Bologni počelo doživljavati munjevit svjetski uspjeh i postalo jedna od najpopularnijih opera svih vremena. Kao glazbeni autor vrlo slobodnog shvaćanja tradicije unio je nov glazbeni izraz u tada još konvencionalnu talijansku operu te scenskim realizmom označio novo razdoblje u povijesti opere. Ne govori se uzalud kako bi svaka operna kuća stalno na repertoaru trebala imati Seviljskog brijača. Jer, dok stalnu opernu publiku ne prestaje privlačiti magija glazbenih i scenskih bravura koje ova opera pruža, ona humorom i zdravom životnom filozofijom razbija predrasude o nerazumljivosti operne umjetnosti privlačeći tako i najmlađu opernu publiku.
Režiju Seviljskog brijača u zagrebačkoj Operi potpisuje Krešimir Dolenčić, a izvedbama će ravnati mo. Josip Šego.
