ELEKTRA

Richard Strauss
E L E K T R A

glazbena tragedija u jednom činu

Libreto: Hugo von Hofmannsthal prema vlastitoj drami nastaloj prema istoimenoj Sofoklovoj tragediji

Dirigent: Myron Michailidis
Dramaturg-redatelj: Marin Blažević

Uloge:
ELEKTRA, Klitemnestrina starija kći: Maida Hundeling
KRIZOTEMIS, Klitemnestrina mlađa kći: Anamarija Knego
KLITEMNESTRA, kraljica u Mikeni: Dubravka Šeparović Mušović
OREST, njezin sin: Luka Ortar
EGIST, njezin muž: Bože Jurić Pešić
ORESTOV ODGOJITELJ: Lovro Matešin
PRVA SLUŠKINJA: naknadno
DRUGA SLUŠKINJA: Dominika Fortunato
TREĆA SLUŠKINJA: Ivana Miletić
ČETVRTA SLUŠKINJA: Morana Pleše Petruševski
PETA SLUŠKINJA: Gabrijela Deglin
NADGLEDNICA: Lorena Krstić
POVJERENICA: Mirna Vidović
NOSITELJICA PLAŠTA: Ljubov Judčenko Košmerl
MLADI SLUGA: Sergej Kiselev
STARI SLUGA: Marijan Padavić
POSLUGA U DVORU: Riječki operni zbor
POJAVE: glumci Hrvatske drame i Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca: Mario Jovev, Serena Ferraiuolo,
Stefano Iaguli, Ana Marija Brđanović, Deni Sanković, Andrea Tich; plesači Baleta HNK Ivana pl. Zajca:
Alessia Tacchini, Yurika Kimura, Gabrielle Collson, Giorgio Otranto, Federico Rubisse, Marta Voinea Čavrak
POSEBNA POJAVA, AGAMEMNON, mikenski kralj: Aleksandar Cvjetković

Scenografija i svjetlo: Alan Vukelić, Marin Blažević
Kostimografija: Sandra Dekanić
Scenski pokret: Mila Čuljak
Asistentica dramaturga-redatelja: Sofija Cingula
Adaptacija prijevoda libreta: Sofija Cingula, prema neobjavljenom prijevodu Hofmannstahlove drame koji je sačinio Milan Begović
Riječki simfonijski orkestar
Koncertni majstor: Anton Kyrylov
Riječki operni zbor
Zborovođa: Matteo Salvemini
Korepetitori: Nataliya Marycheva, Stjepan Vuger
Inspicijenti: Antonija Svetina, Valter Milavec

Elektra, glazbena drama epskih razmjera, prvi je put na riječkoj opernoj pozornici izvedena
2019., točno 120 godina nakon njezine svjetske praizvedbe. Prva izvedba ove opere u HNK-u
u Zagrebu bila je 1990. godine kada su pod ravnanjem Mire Belamarića trijumfirali Ivanka
Boljkovac kao Elektra i Ruža Pospiš-Baldani kao Klitemnestra, a prva zagrebačka izvedba
bila je poluscenska 1976. godine u Lisinskom u izvedbi Zagrebačke filharmonije pod
ravnanjem Lovre pl. Matačića, s Danicom Mastilović u naslovnoj ulozi, koju je pjevala i u
Metropolitanu.
Drama Huga von Hofmannsthala iz 1903. (nastala prema istoimenoj Sofoklovoj tragediji) na
kojoj je temeljio libreto, u prijevodu Milana Begovića, u HNK-u u Zagrebu izvedena je 1910.
u režiji Ive Raića, s prvakinjama Marijom Ružička Strozzi u ulozi Klitemnestre i Ninom
Vavra kao Elektrom. Priča o Agamemnonu kojega je ubila žena Klitemnestra zajedno s
ljubavnikom Egistom, o njegovim dvjema kćerima – Elektrom koja vapi za osvetom i mnogo
blažom Krizotemidom – te o sinu Orestu, o konačnoj osveti nad preljubnicima i Elektrinu
samrtnom plesu, pružila je Richardu Straussu mogućnost da sjajno glazbeno uobliči klasičnu
tragediju.
Dan-danas ova opera, vrhunac ekspresionizma i modernizma u opusu Richarda Straussa,
fascinira kompleksnošću partiture koja svojom snagom i izravnošću prati libreto i odnosa
među trima protagonisticama do najbolnijih detalja. Elektra ulazi u red najtežih uloga ikad
skladanih za dramski sopran, a u riječkoj predstavi pjeva je impresivna Maida Hundeling.
„Krenuli smo od povijesnog razdoblja, ali ne onog u kojem se događa mit, već onog u kojem
je opera 'Elektra' skladana, dakle prvog desetljeća 20. stoljeća. Vizualni aspekt predstave i
glumačka ekspresija nadovezuju se na stilski pravac u slikarstvu nazvan fovizam. 'Elektru',
koja se obično prikazuje u mračnim tonovima i ambijentima, prikazujemo u koloristički
izražajnim kostimima i maskama. Usto, ekspresionistički stil glume počeo se razvijati upravo
u vrijeme skladanja 'Elektre'“, riječi su redatelja Marina Blaževića.
U ovoj je predstavi orkestar na pozornici te vidljivo integriran u izvedbu opere. Moglo bi se
reći da orkestar predstavlja muzicirajuću publiku u odnosu na scensku radnju i glumačku
izvedbu koja se odvija na podiju iznad orkestralne rupe.
Riječka je premijera doživjela rijetko viđen uspjeh, uz dugotrajne stajaće ovacije publike, a
potom i ushićene kritike. Kritičarka Bosiljka Perić Kempf ovu je izvedbu nazvala
„trijumfalnom”, Luka Nalis „opernom predstavom za povijest u Zajcu”; a Branimir Pofuk
napisao je: „Eksplozija fantastične predstave dugo je odjekivala u ovacijama publike na
nogama, a ja već zavidim sretnicima koji će gledati drugu izvedbu.” Prema Kim Cuculić, ova
je operna predstava „donijela ozračje svjetskih opernih pozornica“, dok Patrizia Venucci
ističe kako je riječ o „umjetničkom izboru koji otvara novo poglavlje u povijesti posljednjih
desetljeća riječkog kazališta“.