Svečani zastori

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu posjeduje jedan željezni i sedam oslikanih zastora koji se postavljaju u različitim svečanim prigodama.

Najstariji i ujedno prvi, zastor u obliku lepeze Djed, unuk i vila pripisuje se hrvatskom slikaru Vjekoslavu Karasu i postavljen je oko 1850. godine. Jedini je sačuvani predmet iz scenske opreme staroga, gornjogradskog tzv. Stankovićeva kazališta.

Među brojnim prijedlozima koje je intendant Stjepan Miletić upućivao Vladi tijekom izgradnje nove zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta, prihvaćena je njegova zamisao da svečani zastor za otvorenje novoga kazališta 1895. izradi slikar Vlaho Bukovac. Danas poznatom pod imenom Hrvatski preporod, zastoru je bio radni naslov Slavlje narodne lirike i dramatike, a stvarni Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti. Za temu svečanoga zastora Miletića je vodila misao o kulturnom objedinjenju dvaju hrvatskih središta – Dubrovnika i Zagreba. Prednji plan kompozicije čini predvorje antičkoga hrama gdje sjedi slavni dubrovački pjesnik Ivan Gundulić kojega krune vile i geniji, a u poklonstvo mu dolaze hrvatski preporoditelji 19. stoljeća na čelu s Ljudevitom Gajem. Posebnu skupinu čine tri znamenita kazališna umjetnika – Josip Freudenreich i tada još aktivni slavni glumci Adam Mandrović i Marija Ružička Strozzi. U pozadini s lijeve strane vide se obrisi Dubrovnika i kule Minčete te puk iz dubrovačke okolice koji slavi slobodu, a u desnoj pozadini vide se obrisi Zagreba i stanovnika sjeverne Hrvatske. Spajanje Hrvata sa sjevera i juga na kompoziciji Bukovčeva zastora postalo je simbolom ideje hrvatskoga zajedništva. Nakon stogodišnje uporabe, godine 1999. zamijenjen je kopijom koju su izradili slikari Ivica Šiško i Eugen Kokot sa suradnicima.

Tijekom rekonstrukcije zgrade od 1967. do 1969. nastala su i tri nova zastora – željezni i dva slikana. Željezni zastor za kojega je prema zamisli hrvatskih slikara Kamila Tompe i Frana Šimunovića skicu izradio i izveo ga slikar Vladimir Pintarić, postavljen je iznad portala i do danas je u upotrebi. Iste 1969. godine nastao je i zastor Titov naprijed slikara Frana Šimunovića, prema istoimenoj poemi hrvatskoga pjesnika Vladimira Nazora, kao i zastor pod naslovom A.D. 1573 slikara Krste Hegedušića, a na temu seljačke bune 1573. godine.

Godine 1994. u povodu 900. obljetnice grada Zagreba i Zagrebačke nadbiskupije darovan je Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu svečani zastor Četiri godišnja doba Ivana Lackovića Croate, kojega je izveo slikar Rudolf Labaš.

Godine 1997. u povodu šezdesete godišnjice izvođenja baleta Đavo u selu Frana Lhotke, nastao je svečani zastor Đavo u selu, što ga je po motivima toga djela naslikao Ivan Lovrenčić.

Postavljen 1999. godine, svečani zastor pod naslovom Harmica (staro ime središnjega zagrebačkog trga, danas Trga bana Jelačića) rad je slikara Vasilija Jordana.

Vjekoslav Karas: Djed, unuk i vila, 1850.

Vlaho Bukovac: Hrvatski preporod, 1895.

Kamilo Tompa i Fran Šimunović: Željezni zastor, 1969. (izveo Vladimir Pintarić)

Fran Šimunović: Titov naprijed, 1969.

Krsto Hegedušić: A.D. 1573., 1969.

Ivan Lacković: Četiri godišnja doba, 1994. (izveo Rudolf Labaš)

Ivan Lovrenčić: Đavo u selu, 1997.

Vasilij Jordan: Harmica, 1999.