In memoriam Vesna Butorac BlaćeIz kazališta — 11. rujna 2024.
Danas je u Zagrebu, na svoj 81. rođendan, preminula jedna od najvećih hrvatskih baletnih umjetnica, Vesna Butorac Blaće (11. rujna 1943. – 11. rujna 2024.), koja je kao balerina svojom virtuoznom baletnom tehnikom i duboko proživljenom interpretacijom likova oduševljavala publiku u svojoj dugoj i bogatoj karijeri – od zagrebačkog Hrvatskoga narodnog kazališta pa sve do najvećih svjetskih pozornica – a nakon završetka plesačke etape uspješno se bavila koreografijom te prenosila svoje znanje i iskustvo pedagoškim radom.
Rođena je u Zagrebu 1943. godine, gdje je završila Srednju baletnu školu, a njezin je talent prepoznala Sonja Kastl. Prvi je put na pozornici nastupila 1957. godine kao učenica. Godine 1959. dobila je angažman u Baletu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a već je sljedeće godine prvi put nastupila u inozemstvu. Od 1961. godine baletna je solistica, a svojim prvim većim solističkim nastupom u Labuđem jezeru započela je plodnu plesačku karijeru, nastupivši upravo u tom slavnom baletu još mnogo puta u različitim koreografijama i na mnogim scenama. U ulozi Odette i Odilije doživjela je ovacije publike, a posebno se ističe njezin nastup u Mainzu 1968. godine, kada je pozvana pred zastor čak 42 puta. Godine 1966. odlazi na usavršavanje na Akademiju Vaganova u Sankt Petersburgu, a već sljedeće dobiva naslov primabalerine u HNK-u u Zagrebu. Godine 1971. postaje članicom New London Balleta, a zatim i dugogodišnjom stalnom gošćom kazališta u Grazu. Nastupala je na mnogim pozornicama širom Europe – od Atene, Venecije, Beča i Salzburga do Pariza, Berlina, Londona i Lenjingrada te u SAD-u (San Francisco, Chicago, New York) i Aziji (Tokio, Hong Kong, New Delhi, Singapur i dr.).
Na sceni zagrebačkog Baleta ostvarila je opsežan repertoar, interpretirajući glavne uloge u klasičnim, neoklasičnim i suvremenim baletima. Osim u Labuđem jezeru, najveće uspjehe postigla je kreacijama u Orašaru, Trnoružici (P. I. Čajkovski), Don Quixoteu (L. Minkus), Giselle (A. Adam), Vragolastoj djevojci (F. Hérold), Romeu i Juliji i Pepeljuzi (S. Prokofjev), Legendi o Josipu (R. Strauss), Čudesnom mandarinu (B. Bartók), Carmen (G. Bizet–R. Ščedrin), Othellu (B. Blacher), Dvoboju (R. de Banfield), Đavlu u selu (F. Lhotka), Žar ptici (I. Stravinski), Helotima (I. Brkanović) i Tri kavalira frajle Melanije (B. Papandopulo). Godine 1988. proslavila je 30. obljetnicu umjetničkog rada nakon koje je umirovljena, a posljednji je put nastupila u Labuđem jezeru 23. veljače 1989. godine.
Od 1987. godine bavi se pedagoškim radom, a zatim i koreografijom. U riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca zajedno s Waczlawom Orlykovskim, s kojim je kao baletna solistica surađivala više od dva desetljeća, postavila je Romea i Juliju. U istom je kazalištu ostvarila svoju prvu samostalnu koreografiju, Labuđe jezero.
Nagradu Grada Zagreba dobila je 1973. godine, Nagradu Vladimir Nazor 1988., a Nagradu hrvatskog glumišta 2002.
O njenom radu objavljene su dvije monografije – Vesna Butorac u izdanju Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu iz 1988. godine i Vesna Butorac Blaće: Raskošna pjesma tijela autora Davora Schopfa i Mladena Mordeja Vučkovića iz 2005. godine.
Vesna Butorac Blaće obilježila je epohu baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i pamtiti ćemo je po brojnim ulogama kojima je davala jedinstven i neponovljiv umjetnički doživljaj. Savršene tehnike i osebujnog karaktera stvorila je svjetsku karijeru, a ipak je do odlaska u mirovinu ostala vjerna našem kazalištu, svojoj publici i obitelji u Zagrebu.
Komemoracija za Vesnu Butorac Blaće održat će se u petak 20. rujna 2024. u 12 sati u foajeu HNK u Zagrebu.
