In memoriam Ivica KrajačIz kazališta — 07. studenoga 2024.
Ivica Krajač, veliki hrvatski redatelj, skladatelj, pjevač i tekstopisac, preminuo je 7. studenoga 2024. u Zagrebu. Rodio se u Beogradu 2. travnja 1938., a u Zagrebu je 1956. završio gimnaziju, diplomirao je 1971. glazbeni odgoj na Pedagoškoj akademiji i 1982. kazališnu režiju na ADU u klasi Koste Spaića, kojemu je potom bio i asistent.
Od 1984. do umirovljenja 1998. bio zaposlen kao redatelj Opere HNK-a u Zagrebu. Režirao je četrdesetak opernih, operetnih i dramskih predstava, među kojima u HNK-u u Zagrebu opere Dalmaro i Stanac (J. Gotovac, 1983), Seviljski brijač (G. Rossini, 1987), Otello i Aida (G. Verdi, 1987. i 1989), Adriana Lecouvreur (F. Cilèa, 1990), Cavalleria rusticana (P. Mascagni, 1993), HNK-u u Osijeku (Rita, Zrinjski, Ljubavni napitak, Martha, Così fan tutte, Ero s onoga svijeta, Mala Floramye, Slavonska rapsodija, Teaterdirektor), a režirao je i u drugim kazalištima (Šišmiš, Rigoletto, Traviata, Tosca, Gianni Schicchi, Carmen, Ivan Susanjin, Norma).
Proslavljeni je libretist rock-opera Gubec-beg i Grička vještica, glazbene legende Crna kraljica, i komične opere Tajna krapinskega kluča, izvedenih u ZGK Komedija. Napisao je libreta i režirao mjuzikle za djecu Priča sa Zapadnog kolodvora i Vrtoglavica.
Autor je tekstova za kantatu Credo. Legenda o mojoj zemlji B. Papandopula te za vokalno-instrumentalna Prohaskina djela Femina, ae, f. i Krici za Kroaciju. Prevodio je djela dramske literature, libreta opera i mjuzikla, među kojima su Aria da capo, Sloboda u Sračincima, Opera za tri groša i Aplauz.
Kao pjevač zabavne glazbe nastupao je samostalno i u duetima, a osobito je zapažen kao član vokalnoga kvarteta 4M kojem je bio utemeljitelj. Ostvario je mnogobrojne nastupe i turneje u inozemstvu, osvojio više nagrada na festivalima te snimio više od 60 gramofonskih ploča. Kao skladatelj i tekstopisac zabavnih skladbi i šansona tridesetak puta je bio nagrađen na domaćim i stranim festivalima zabavne glazbe. Kao član kvarteta 4M dobitnik je nagrade Porin za životno djelo 1995.