Jadranka Đokić dobitnica Nagrade Vladimir NazorDrama — 10. lipnja 2020.
Odbor Nagrade Vladimir Nazor pod predsjedanjem akademika Zvonka Kusića na sjednici održanoj 8. lipnja 2020. godine donio je odluke o dobitnicima za najbolja umjetnička ostvarenja u Republici Hrvatskoj za 2019. godinu u području književnosti, glazbe, arhitekture i urbanizma, filmske i kazališne umjetnosti te likovnih i primijenjenih umjetnosti.
Prvakinja Drame Jadranka Đokić osvojila je godišnju nagradu Vladimir Nazor na području kazališne umjetnosti za ulogu Nastasje Filipovne u predstavi Idiot F. M. Dostojevskog u režiji Vasilija Senjina i Maše u predstavi Tri sestre Antona Pavloviča Čehova u režiji Bobe Jelčića.
Duboko sam zahvalna i iskreno počašćena viješću o primitku ove velike nagrade. 2020. je jedna teška, duga i po svemu neobična godina i na koncu donijela je veselje jer sam nagrađena za predstave koje sam sa zadovoljstvom radila i za koje se nadam da ćemo ih dugo igrati, rekla je Jadranka Đokić.
Tumačeći glavni ženski lik u Idiotu, Nastasju Filipovnu, fatalnu ženu koja se koleba između dva muškarca, ženu koja na rubu ludila lomi i rastače ne samo sebe, nego i sve oko nje, Jadranka Đokić je svojom glumačkom energijom i temperamentom dočarala sve nijanse prototipa žene koja muškarce dovodi do ruba živaca. Bez velikih gesti, suzdržana i cinična u početku predstave, Nastasja Filipovna Jadranke Đokić tijekom predstave polako otkriva svoju gotovo dijaboličnu prirodu, uvlačeći u emotivne zamke svoje ljubavnike, poznanike i zaštitnike. Istovremeno, njezina Nastasja Filipovna otkriva i svoju ranjivu stranu, tako da na sceni pratimo i jednu ženu čija nesreća rastače i nju samu. Rastrzana između prividne sreće s knezom Miškinom i opasne veze s Rogožinom, Nastasja se ne može odlučiti, bježi čas jednom, čas drugome, da bi na kraju skončala od ruke jednog ljubavnika, Rogožina. Utjelovljujući lik Nastasje Filipovne, Jadranka Đokić je uobličila iznijasnirani karakter koji prelazi put od opće poznate zavodnice do tragične žrtve ljubavnih kovitlaca, dočaravši široki spektar emocija koji dovodi do psihičkih lomova, suverenom glumačkom gestom i dubokim poniranjem u lik.
U predstavi Tri sestre, autorskom projektu Bobe Jelčića, u kojem se on poigrava sa slavnim Čehovljenim tekstom, Jadranka Đokić tumači Mašu, jednu od sestara. No, iako se i ovdje radi o klasiku, kontekst predstave je drugačiji. Ona se izvodi u prostoru ansambla Lado, na jedva metar udaljenosti od publike, s kojom je u stalnoj interakciji. Suvremena Maša Jadranke Đokić je moderna žena, koja je od svoje Čehovljeve imenjakinje preuzela britkost i brzinu misli, te poneki žal i tugu, dok publici i partnerima nudi i sve nijanse problematike života današnje žene u ovoj zemlji. Duhovitost i direktnost kojima pokreće radnju, te lakoća miješanja Čehovljeve Maše i one suvremene glavna su karakteristika glumačke izvedbe Jadranke Đokić kojima je zaigrano, a opet duboko umjetnički promišljeno spojila Čehovljev svijet i ovaj današnji.
