Autorski projekt Ksenije Zec
ZAGRLJAJI
u koprodukciji sa umjetničkom organizacijom 21:21
Autorica Ksenija Zec
Suautori i izvođači Petra Hrašćanec, Ema Crnić, Livio Badurina, Krešimir Mikić
Dramaturgija Saša Božić
Kostimi Ana Fucijaš
Scena Igor Ruf
Glazba Nenad i Alen Sinkauz
Svjetlo Bojan Gagić
Fotografija Nina Đurđević
Producent za UO 21:21 Tena Bošnjaković
Dizajn plakata i knjižice Oaza
Fotografije Nina Đurdević
Promo video Matija Kralj
Odnosi s javnošću za 21:21 Ivana Sansević
Projekt Zagrljaji je koreografsko istraživanje u čijem fokusu je jedna od temeljnih ljudskih potreba: ona za tjelesnom komunikacijom, empatijom i nježnošću iskazivana kroz fizički čin grljenja a koja izostaje u okolnostima pandemije s fokusom na mjeru socijalne distance i nemogućnost tjelesne komunikacije.
Ako zagrljaj definiramo kao formu izražavanja fizičke intime, bliskosti, simpatije ili ljubavi između dvije ili više osoba, postavlja se pitanje kako zabrana dodirivanja i grljenja utječe na promjene svakodnevnog ponašanja? Da li bez fizičkog kontakta mijenjamo odnos prema poimanju anatomskog krajolika vlastitog tijela? Utječe li zabrana fizičke bliskosti na promjenu kolektivnih rituala slavlja i/ili žalovanja.
Tijekom zagrljaja naše tijelo izlučuje hormon oksitocin, koji inače ima veliku ulogu tijekom poroda i dojenja. Poznat i kao hormon ljubavi, on ima veliku ulogu u stvaranju odnosa među pojedincima, važan je za povezivanje te osjećaj bliskosti i povezanosti koja se stvara u ljubavnim, prijateljskim i obiteljskim vezama. Imajući to na umu, kao i složenost međuljudske tjelesne komunikacije, koreografkinja kroz temu zagrljaja kreira svojevrsne portrete ljudi koje karakteriziraju različiti tipovi intimiteta, razotkrivajući lepezu naših potreba za bliskošću, koja nam je gotovo neobjašnjivo oduzeta.
Ideja projekta Zagrljaji nastala je mjesec dana uoči eskalacije COVID-19. Projekt se referira na stvarno iskustvo autorice i skupine njezinih prijatelja i suradnika vezano za bolest i smrti njezinog životnog partnera. Nemogućnost grljenja oboljele osobe spojene brojnim cijevima i žicama na aparate koji postaju uključivi dio integriteta oboljelog, te traženje dijelova tijela koji su dostupni fizičkom kontaktu predstavljaju intimno individualno iskustvo. Uvođenjem mjera izolacije individualno iskustvo prerasta u kolektivno promišljanje. Sudionici projekta Zagrljaji sudjelovali su u navedenim događanjima i svjedočili posljedicama mjera izolacije koje onemogućuju kontakte u dramatičnim aspektima života kao što su bolest smrt, sahrana i žalovanje. I intimna, i ritualna grljenja iscjeljuju te se postavlja se pitanje kako nedostatak fizičkog kontakta utječe na potenciranje strahova, tjeskobe i fantazmatskih .
Ksenija Zec je koreografkinja, redateljica, suosnivačica umjetničke organizacije 21:21 i izvanredna profesorica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Rođena je 02. veljače 1963. god. u Brežicama (Slovenija). 1982. godine završila je Školu za balet i ritmiku u Zagrebu (današnja Škola suvremenog plesa Ane Maletić). Umjetničko djelovanje Ksenije Zec vrlo je raznorodno i obuhvaća područja od koreografije, scenskog pokreta, kazališne režije i kreiranja dramskih tekstova u autorskim predstavama do organizacije, produkcije i vođenja umjetničkih organizacija. Autorske projekte realizirala je Zagrebačkom plesnom ansamblu, Studiju za suvremeni ples, Muzeju suvremene umjetnosti, Plesnom centru TALA, Teatru Exit, Teatru ITD, i dr. Također, surađuje sa Kazalištem slijepih i slabovidnih NOVI ŽIVOT. Kao suradnica za scenski pokret i koreograf radi na dramskim predstavama u gotovo svim hrvatskim institucionalnim kazalištima i festivalskim produkcijama i na filmu. 2002. započinje njezina dugogodišnja suradnja s redateljem, koreografom i dramaturgom Sašom Božićem, s kojim će u narednih deset godina ostvariti brojne koautorske plesne, dramske i multimedijalne projekte. Članica Vijeća za kazališnu djelatnost Gradskog ureda za kulturu Zagreb (2006-2007); Članica Povjerenstva za ustrojavanje i izvođenje studijskog programa iz područja plesne umjetnosti pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH (od 2008); Članica Kulturnog vijeća za glazbu i glazbeno scenske umjetnosti Ministarstva kulture RH (od 2008); Članica žirija za Nagradu hrvatskog glumišta za suvremeni ples (2008); Članica žirija godišnje strukovne nagrade UPUH-a (2008) Članica žirija za koreografska ostvarenja na Platformi mladih koreografa u Zagrebu (2008-2009). 2012. zajedno s Petrom Hrašćanec osniva i vodi Umjetničku organizaciju 21:21. Važniji radovi: M.U.R, Zagrebački plesni ansambl / ITD, Zagreb; Zapadni kolodvor, Teatar Exit, Zagreb; Nos vamos aver, Kazalište slijepih i slabovidnih Novi Život, Zagreb; Ne boj se, i mene je strah, Plesni centar Tala/ZKM, Zagreb; SALE, Studio za suvremeni ples/ Histrionski dom, Zagreb; VIS životinje, GK Trešnja, Zagreb; Tijelo, de facto/Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb; Šeherezada, GK Trešnja/Studio za suvremeni ples, Zagreb; JUKEBOX, 21:21/dance_lab_collective i Kuća za ljude i umjetnost Lauba, Zagreb; Očevi i sinovi, Teatar Exit, Zagreb; Zagreb gori: Dječje kazalište Dubrava, Zagreb; Rekonstrukcija: UO 21:21/EU Spider event, Zagreb; Kad ležah na samrti, Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život/ZKM, Zagreb; Pet minuta ispred tebe, Gradsko kazalište mladih, Split; SAMPLING, 21:21/de facto/POGON, Zagreb.
