Tragikomedija u devet slika jedan je je najpoznatijih dramskih tekstova hrvatskoga pisca Milana Begovića. Mlada djevojka, teško bolesna, u potrazi za idealnom ljubavlju sklapa ugovor sa Smrću koja njome manipulira do samoga kraja. Izrazito modernistički, ovaj se tekst poigrava s realitetom, zbiljom, iluzijom i kazalištem u kazalištu. Radnja počinje na balkonu vile s pogledom na park, na kojemu sjedi bolesna Djevojka koja ne želi ući u sobu jer nekoga čeka... Na vratima se pojavljuje Neznanac nudeći joj ostvarenje posljednje želje. Djevojka odabire ljubav. Započinje niz fantazmagoričnih događaja u kojima se isprepleću bunilo i java; događaja u kojima pratimo naoko jednostavnu priču o jednome braku u kojem dolazi do pukotina i promjene odnosa. No, sve je to, zapravo privid, jer se stalno miješa realitet sa snoviđenjima ili pak realitet postaje snoviđenje u režiji Neznaca koji suvereno vodi Djevojku kroz fikcijsko iskustvo, kroz sažetak mogućeg života, kojeg ironično, naziva kino. Tako strukturirana krhka ljubavna priča o mladoj preljubnici koju čežnja za idealnim ljubavnikom vodi u promiskuitet, postaje parabola oljudskoj razapetosti između ideala i ništavila, otvarajući i psihoanalitička
pitanja o uzajamnosti djelovanja Erosa i Tanatosa. Ovim se djelom Begović smjelo upustio u pirandellovsko poigravanje sa stvarnošću, stvorivši provokativan i maštovit tekst koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a kojeg na scenu HNK donosi redateljica Helena Petković.