Predstava se održava uz predočenje EU digitalne COVID potvrde.
NTGent, Gent, Belgija
Redatelj: Milo Rau
Izvođači: Filip Peeters, An Miller, Leonce Peeters, Louisa Peeters
Umjetnički suradnik: Peter Seynaeve
Dramaturgija: Carmen Hornbostel
Scenografija i kostimi: Anton Lukas
Asistentica dramaturginje:Eline Banken
Produkcija: NTGent
O PREDSTAVI
Godine 2007., u Calaisu, jedna cijela obitelj se objesila: roditelji i njihovo dvoje djece. Motiv nikada nije otkriven, a u oproštajnoj poruci je pisalo: Zabrljali smo, žao nam je. Obitelj je eksperiment, to je etnološka studija današnjega privatnog života, jedna izložba svakodnevice. U normalnim okolnostima postavlja se važno pitanje: Zašto smo ovdje? A na sceni vidimo stvarnu obitelj.
Glumci An Miller i Filip Peeters neće samo glumiti par, oni će prvi put biti na sceni sa svojim dvjema tinejdžerskim kćerima – Leonce i Louisom te s njihovim psima.
Na pozornici vidimo obitelj Demeester – ili je to zapravo dom obitelji Peeters/Miller? Zajedno će rekonstruirati tajanstveni slučaj obitelji Demeester, prateći plovidbu životom svoje vlastite obitelji, analizirajući obiteljsku strukturu kao ćeliju života i početak života današnjega svijeta.
Fikcija i realnost će se pomiješati, baš onako kako je to u životu svake obitelji, pa i ove na pozornici. Gledamo kako obitelj jede, tušira se, uči engleski, gleda video. Gledamo ih kako razgovaraju međusobno o svakodnevnim stvarima, kako telefoniraju, slušaju glazbu, čiste stan, sjećaju se pojedinih trenutaka u životu. I u tom izlaganju normalnosti, važno pitanje će se postaviti: Zašto smo ovdje? Zašto sam ja tu? I ne bi li bilo bolje kad bi cijeli svijet nestao?
MILO RAU
Milo Rau je švicarski kazališni i filmski redatelj. Novinar, esejist i predavač. Studirao je sociologiju, njemački jezik i romanistiku u Parizu, Zürichu i Berlinu; profesori su mu, među ostalima, bili Tzvetan Todorov i Pierre Bourdieu. Godine 2007. Rau je osnovao kazališnu i filmsku kuću pod nazivom Institute of Political Murder / Institut političkog umorstva (IIPM), koju od tada vodi kao umjetnički ravnatelj. Međunarodnu slavu stekao je svojim re-kreacijama: studijama slika, govora i društvenih odnosa putem detaljnih imitacija u obliku kazališnih scena. Kako počiniti genocid (Hate Radio/ Radio mržnje), kako podići revoluciju (The Last Days of the Ceausescus/ Posljednji dani Ceausescua) ili kako raspiriti ksenofobiju (Breivik Statement/ Breivikova izjava). U svojim djelima postavlja pitanja kako televizija, populizam i pop glazba utječe i oblikuje nas? Kako se takva apstrakna retorika može prikazati na sceni i kako je onda mi razumijevamo, i kakav je njezin učinak na nas, publiku?
Njegove produkcije, kampanje i filmovi (Montana, City of Change/ Grad promjena, The Moscow Trials/ Moskovska suđenja, The Zürich Trials/Ziriška suđenja, The Civile Wars /Građanski ratovi, The Dark Ages /Mračne godine, The Congo Tribunal /Sud u Kongu) bili su pozvani na najvažnije nacionalne i međunarodne festivale, kao što su Festival u Avignonu, Berliner Theatertreffen i Kunstfestival u Bruxellesu.
IZ KRITIKA
"Milo Rau se ne zamara pronalaženjem smisla iza samoubojstava; nema nikakve „biti ili ne biti“ dvojbe. Prihvaća da je čin obitelji Demeestre nepoznata uzroka. Čak i s više informacija mi i dalje ne možemo objasniti njihovo samoubojstvo. Gdje bi nas odvelo pogađanje? Umjesto toga, Rau nam nudi mračnu, sekularnu misu, proslavu svega što je živo, pa i onoga najmanjega, trivijalnog detalja, uz bolnu spoznaju kako je život ponekad pretežak. Odigrana ustaljenim, sporijim tempom uz pratnju Bachove glazbe, predstava Obitelj je emotivna i obeshrabrujuća."
Mark Fisher, The Gaurdian, London
