Dramski tekst Nestajanje Tomislava Zajeca priča je o suvremenoj obitelji koja naoko djeluje skladno, no ispod površine naziru se pukotine koje polako otkrivaju što se dogodilo u prošlosti. Karlo (Krešimir Mikić), ugledni znanstvenik te uzoran suprug i otac, krije svoju pravu, predatorsku prirodu. Njegov krimen otkriva se preko odnosa s Markom (Marin Klišmanić), dječakom oštećena sluha, koji se polako pretvara u osobu koja nestaje.
Praizvedbom ovoga teksta koji je dobio drugu Nagradu „Marin Držić“ za najbolje dramsko djelo za 2021. godinu Drama HNK-a u Zagrebu nastavlja predstavljati autore koji se sustavno i bez uljepšavanja bave našom svakodnevicom te otvaraju važna pitanja o ljudskim poremećajima i traumama za koje kao društvo često nemamo razumijevanja.
Riječ redateljice Dore Ruždjak Podolski
Nestajanje je najkompletniji tekst Tomislava Zajeca. Njegova dramaturgija isprepliće scene, emocije i stanja koja se usidruju u lica. Više je likova nazočno na sceni, ali oni nisu nužno u istome prostoru, a kamoli vremenu. To je uvijek velik izazov za redatelja, ali u ovome slučaju bio mi je najmanji problem naći uporište u Zajčevim zadatostima.
Komad se bavi tajnama koje nosimo u sebi, društvenim i socijalnim maskama i time koliko su nam zapravo važne te što se događa kada padnu maske. Govori i o poremećaju ličnosti i devijacijama. Kako bi glumci i cijeli umjetnički tim shvatili svijet terapeutike, u procesu im je pomogla i klinička psihologinja Iva Žegura.
Zajec je izvanredno napisao sva ženska lica. Osobno sam se pronašla u svakome od njih. Žene su u ovome slučaju zapravo žrtve okolnosti, a Zajec im daje točno onu poziciju koju danas imaju u društvu.
Sukob dvaju muških likova, Karla i Marka, toliko je jak da mi se čini kako takav muški duel u dramskoj literaturi nismo imali od Gospode Glembajevih.
