Rumena Bužarovska
Moj muž
Prijevod: Irena Šantevska
Redateljica: Jovana Tomić
Dramaturg: Dimitrije Kokanov
Kostimografkinja: Maja Mirković
Skladatelj: Luka Mejdžor
Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović
Igraju:
Jovana Belović
Sanja Marković
Inspicijent: Marko Ajvaz
Organizatorica: Milica Macura
Majstor svjetla: Siniša Čupić
Ton-majstor: Dušan Filimonović
U organizaciji Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u dvorani Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO 13. i 14. travnja 2025. gostovat će Jugoslovensko dramsko pozorište s uspješnom i nagrađivanom predstavom Moj muž makedonske spisateljice Rumene Bužarovske u režiji Jovane Tomić, koja će u zagrebačkome HNK-u krajem ove sezone režirati predstavu Godine prema romanu nobelovke Annie Ernaux.
Rumena Bužarovska trenutačno je jedna od najčitanijih spisateljica regionalne književne scene, čija je zbirka priča Moj muž doživjela iznimno pozitivnu recepciju i u Hrvatskoj, zahvaljujući prepoznatljivim ženskim likovima i snažnoj društvenoj kritici koja potresa patrijarhalni sustav. Redateljica Jovana Tomić jedna je od najaktivnijih i najperspektivnijih kazališnih redateljica mlađe generacije u Srbiji, koja je za svoje umjetničke radove dobila više nagrada i priznanja.
O MUŽEVIMA I ŽENAMA – JOVANA TOMIĆ
Rumena Bužarovska u zbirci priča Moj muž stvara portrete različitih žena, a točka njihova povezivanja okolnost je da su muževi središnji fokus njihova života i djelovanja. Stvarajući likove svojih junakinja, Bužarovska se hrabro, drsko i duhovito poigrava svim općim mjestima lokalnoga konteksta, precizno oblikujući ikonografiju patrijarhata u kojem smo svi zarobljeni. Dinamika odnosa uvijek je ista: muškarac je na pijedestalu dok žena, u sivoj zoni postojanja, ostvaruje svoje ciljeve i potrebe a da ne narušava ili ugrožava mušku poziciju moći.
Bužarovska ovaj širi kontekst, koji određuje odnose, postupke i događaje likova, ne preispituje niti kritizira pamfletski. Ona protestira protiv patrijarhata time što tvrdi: Patrijarhat je naša stvarnost i bit će još dugo vremena. U takvu društveno-političkom okviru, gdje ni muškarcima nije dobro, ona nam priča priče o ženama koje svi poznajemo, koje su dio našega najbližeg okruženja, a često smo to i mi same.
Dramatizacija je podrazumijevala odabir i prilagodbu pet priča (Preljubnik, Otac, Lile, Osmi mart i Juha), kojima smo željeli suziti fokus i usmjeriti narativ na odnos među samim ženama – prijateljicama, susjedama, majkama i kćerima. Muž, odnosno muškarac, nije prisutan na sceni, ali jest fokus i središnja figura svakog događaja. U formi ispovijesti, žene i dalje problematiziraju svoj odnos s partnerima, ali traže podršku, solidarnost, pomoć i oslonac u drugim ženama.
Predstava Moj muž problematizira dinamiku odnosa žena u patrijarhalnom ustroju; one su različite dobi, podrijetla, dolaze iz različitih kulturnih i socijalnih miljea, ali su sve do jedne zarobljene u poziciji društvenoga Drugog. U petoj, posljednjoj priči, uspostavljena se dinamika razbija, pravila se redefiniraju jer junakinje težište prebacuju s muškarca, muža, na sebe i na drugu pored sebe.
Kroz intimne ispovijesti junakinja priča Rumene Bužarovske, smještanjem istih unutar intimnog scenskog prostora, bavili smo se fenomenom privatnog i osobnog, nečujnog ili nedovoljno čujnog iskustva žena, što je u trenutačnom društvenom kontekstu tabu.
