Ivanov je vlasnik ladanja s brojnim životnim problemima. U braku je sa ženom koju ne voli, a koja je i vrlo bolesna. Dok se muči sa smislom vlastite egzistencije, Ivanov se beznadno zaljubi u djevojku Sašu, što mu dodatno zakomplicira život. Kako bi pobjegao od problema koje ne zna riješiti, odlučuje se na neočekivan korak.
Čehov je dramu Ivanov napisao za samo deset dana 1887. godine, na narudžbu moskovskoga Korševa kazališta, gdje je djelo i praizvedeno. Iako moskovska praizvedba nije uspjela, sanktpeterburška premijera izazvala je opće oduševljenje i publike i kritike. Čehovljevi likovi prave su minuciozne psihološke studije ljudi čije sudbine nisu ni velike, ni junačke ni neponovljive. Svi oni žive svojim malim životima, no nikada im ne nedostaje snova. Oni su liječnici, vojnici, učiteljice, vlasnici propadajućih seoskih imanja, pjesnici, mlakonje, kolerici, koji u naoko nevezanim dijalozima i scenama prelamaju sve svoje životne, komične i tragične situacije. Čehovljeva su djela reprezentativna upravo za sam žanr drame, a njegovi likovi su ono najbolje i najemotivnije što nam je dala ruska dramska literatura, stoga ne čudi što je Čehov i danas jedan od najizvođenijih dramatičara u svijetu.
Ali, razlika između Nekrošijusove predstave i bilo čega što možemo vidjeti na zagrebačkim pozornicama upravo je u tome što Ivanov izbija u ritmu teatra kao svečanosti percepcije, a ne teatra kao brze konzumacije. Uzmite si vremena, priuštite si ovu majstorsku kaligrafiju.— Novi list
Veselje igre moglo se naslutiti na momente kod raizigranog Dušana Bućana kao Borkina i Franje Kuhara kao Prolaznika. A Olga Pakalović i Jadranka Đokić, dvije jake glumačke individue, dokazale su da i svedene na epizodistice kao Gošće, mogu napraviti male bisere.— Vijenac
