Koprodukcija Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu
Drvene ptice, dramski prvijenac autorice Lidije Deduš, nastao je kao autoričina reakcija na vlastito iskustvo života na selu i na informacije o problemu femicida, danas lako dostupne zahvaljujući suvremenim tehnologijama. Koja je razlika u tretmanu tog problema prije četrdeset godina i danas?
Radnja drame smještena je u ruralnu sredinu osamdesetih godina prošlog stoljeća. Sveprisutni alkoholizam, patrijarhat, sredina u kojoj se ženama, nakon završene osnovne škole, ne nudi mnogo više od rada u tvornicama, samo su neki od problema koji će pokrenuti niz događaja s tragičnim završetkom.
U takvu, nimalo idiličnu selu, odrasta glavna protagonistica Nada. Maloljetna, bez pozitivnih pokazatelja u perspektivi, ona želi bolji život za sebe. U pet dana, koliko drama prati događaje vezane za nju i njoj bliske osobe, suseljane, život i razmišljanja mjesnog liječnika i njegove supruge, Drvene ptice mogle bi se tumačiti i kroz vizuru kriminalističkog teksta. No, početni zaplet nadograđuju gusto strukturirane scene u kojima se, gotovo naturalistički, razotkrivaju međusobni odnosi zatrovani alkoholizmom, tajnama i duboko zakopanim emocijama te se pred čitateljem i gledateljem otvara čudesna slagalica života na selu u svoj svojoj grubosti uz tek poneku nježnost i golemu glad za slobodom i ljubavlju.
Lidija Deduš rođena je 1977. u Banja Luci, a 1992. iz ratnog Sarajeva doselila se u zagorsko selo pored Varaždina. Do 36. godine života Lidija Deduš radila je u kartonaži, tvornici sitne elektronike, konobarila. U radnoj joj knjižici kao poslodavca možete pronaći i pogrebno poduzeće, ali i vlasnika trgovine Sve po pet kuna. Studirala je. Pokušala je i prodavati životna osiguranja, okušala se i za šalterom u banci… Kako sama kaže: „Živjela sam i pokušala preživjeti. A to radim i danas.“Istovremeno njezin književni uspjeh sustavno raste. Prve zapise počela je iz zabave objavljivati na Facebooku, a na njih su mnogi pozitivno reagirali, među ostalima i pisci Kristian Novak i Miljenko Jergović te pjesnikinja Monika Herceg. Tako je počela i njezina književna karijera.
Lidija Deduš autorica je triju zbirki poezije: Apatridi i ostale čudneličnosti, Ništa od najavljivanog kraja svijeta i Razglednice iz prašnjave republike. Dobitnica je triju nagrada za poeziju (Nagrada Trećeg Trga za najbolji pjesnički prvijenac 2018., Post Scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i Nagrada Udruge studenata slavistike Slavitude na Sorboni za treći najbolji rukopis na BHSC jezicima 2021.) te nagrade za kratku priču časopisa Biber.
Radovi su joj prevedeni na engleski, francuski, makedonski, litavski, albanski i grčki jezik i objavljeni u časopisima Biber (Centar za nenasilnu akciju Sarajevo – Beograd), The Well Review (Irska), Europe Now (Columbia University, New York), Šiaures Atenai te u dvojezičnoj grčkoj Antologiji suvremene bosanskohercegovačke poezije koju je uredio Almin Kaplan za Vaxikon, Athena. Zbirka Razglednice iz prašnjave republike prevedena je 2023. na francuski. Posljednje njezino djelo, ja se zovem lidija deduš, neobičan hibrid poezije i proze, regionalni je hit. Članica je Hrvatskog društva pisaca.
Za najbolji suvremeni dramski tekst dobila je 2022. nagradu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu za dramu Drvene ptice. Dramski tekst temelji se na dramatičnom istinitom događaju, kada je u selu njezine mladosti ubijena šesnaestogodišnja djevojčica.
