Lidija Deduš Drvene ptice

Drvene ptice

Autorski tim

Redatelj

Ivan Plazibat

Scenografkinja

Zdravka Ivandija

Kostimografkinja

Petra Pavičić

Oblikovateljica svjetla

Vesna Kolarec

Skladatelj

Hrvoje Nikšić

Jezična savjetnica

Ines Carović

Ansambl predstave

Nadica

Klara Fiolić

Pišta

Karlo Mrkša

Anka, ili luda Anka, Nadičina majka

Barbara Rocco

Mladen, Ankin muž

Ljubomir Kerekeš

Zdenka Špiler, doktorova žena

Helena Minić Matanić

Doktor Špiler

Marinko Leš

Vera, poštarica

Mirta Zečević

Kata

Sunčana Zelenika Konjević

Pavle, Katin sin

Filip Vidović

Barbara

Hana Hegedušić

Milica

Elizabeta Brodić

Ciganka

Beti Lucić

Lice s patologije

Pavle Matuško

Lice u plavoj uniformi

Darko Plovanić

Pijanac / Gospodin u velikom gradu / Fašnik

Lovro Rimac

-

Inspicijent

Vedran Dervenkar

Šaptačica

Natalija Gligora Gagić

Koprodukcija Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu

Drvene ptice, drama Lidije Deduš u kojoj se otvara čudesna slagalica života na selu u svoj svojoj grubosti, tek uz poneku nježnost i golemu glad za slobodom i ljubavi. U gusto strukturiranim scenama razotkrivaju se, gotovo naturalistički, međusobni odnosi zatrovani alkoholizmom, tajnama i duboko zakopanim emocijama.

Lidija Deduš rođena je 1977. u Banja Luci, a 1992. iz ratnog Sarajeva doselila se u zagorsko selo pored Varaždina. Do 36. godine života Lidija Deduš radila je u kartonaži, tvornici sitne elektronike, konobarila. U radnoj joj knjižici kao poslodavca možete pronaći i pogrebno poduzeće, ali i vlasnika trgovine Sve po pet kuna. Studirala je. Pokušala je i prodavati životna osiguranja, okušala se i za šalterom u banci… Kako sama kaže: „Živjela sam i pokušala preživjeti. A to radim i danas.“ Istovremeno njezin književni uspjeh sustavno raste. Prve zapise počela je iz zabave objavljivati na Facebooku, a na njih su mnogi pozitivno reagirali, među ostalima i pisci Kristian Novak i Miljenko Jergović te pjesnikinja Monika Herceg. Tako je počela i njezina književna karijera.

Lidija Deduš autorica je triju zbirki poezije: Apatridi i ostale čudne ličnosti, Ništa od najavljivanog kraja svijeta i Razglednice iz prašnjave republike. Dobitnica je triju nagrada za poeziju (Nagrada Trećeg Trga za najbolji pjesnički prvijenac 2018., Post Scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i Nagrada Udruge studenata slavistike Slavitude na Sorboni za treći najbolji rukopis na BHSC jezicima 2021.) te nagrade za kratku priču časopisa Biber.

Radovi su joj prevedeni na engleski, francuski, makedonski, litavski, albanski i grčki jezik i objavljeni u časopisima Biber (Centar za nenasilnu akciju Sarajevo – Beograd), The Well Review (Irska), Europe Now (Columbia University, New York), Šiaures Atenai te u dvojezičnoj grčkoj Antologiji suvremene bosanskohercegovačke poezije koju je uredio Almin Kaplan za Vaxikon, Athena. Zbirka Razglednice iz prašnjave republike prevedena je 2023. na francuski. Posljednje njezino djelo, ja se zovem lidija deduš, neobičan hibrid poezije i proze, regionalni je hit. Članica je Hrvatskog društva pisaca.

Za najbolji suvremeni dramski tekst dobila je 2022. nagradu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu za dramu Drvene ptice. Dramski tekst temelji se na dramatičnom istinitom događaju, kada je u selu njezine mladosti ubijena šesnaestogodišnja djevojčica.

Drama