Prijevod: Paolo Magelli, Željka Udovičić
Redatelj: Paolo Magelli
Dramaturginja: Željka Udovičić
Adaptacija teksta: Željka Udovičić
Scenograf: Miljenko Sekulić
Kostimograf: Leo Kulaš
Glazba: Ljupčo Konstantinov
Oblikovatelj videa: Ivan Marušić Klif
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
Asistentice redatelja: Marta Tutiš i Iva Ananić (volonterka)
OSOBE:
Agata - Nina VIOLIĆ
Silvia - Iva JERKOVIĆ
Pia - Lana BARIĆ
Angelo - Marin KLIŠMANIĆ
Edoardo - Dušan GOJIĆ
Inspicijent: Roko Grbin
Zločin na kozjem otoku
Kozji otok je stvaran, ali istodobno i mentalni prostor u koji su izopćene junakinje Agata, Silvia i Pia, zatočene u mreži vlastitih noćnih mora. Vrijeme je poslijeratno, a muž, brat i otac Enrico nestao je negdje u zarobljeništvu, u logoru te su njegove tri žene ostale same, povezane njegovom odsutnošću. Njihov je suživot obilježen i određen tom zajedničkom traumom. One su prestale biti vlasnice svojih pojedinačnih egzistencija, i tijekom predstave samo naslućujemo da su je nekada posjedovale, dok u trenutku odvijanja dramske radnje one postoje i ostvaruju se tek u međusobnom suodnosu.
Te tri žene - majka, kći i mlada usidjelica žive, dakle, na usamljenu otoku, osuđene vlastitim odlukama i snagom fatuma na zajedničku samoću. Samoću koja se prijeteći opredmećuje u ustaljenu redu poznatih stvari sve do dolaska Muškarca. On svojom penetracijom u njihov skučen, izoliran prostor kida njihove čudne veze, narušava, a zatim nepovratno uništava taj dogovoreni mir, inicirajući buđenje divljega erosa kod svih triju žena. Dolazak toga stranca pokretač je dramskoga zbivanja, ali ono ne vodi otvaranju i očekivanoj slobodi aktera situacije. Upravo suprotno, pojačava njihovu autarhičnost u borbi za stjecanje vlastita zaboravljena identiteta, prokazujući nemilosrdno da se modus egzistencije svake od triju žena sada određuje u odnosu prema tom došljaku, u bespoštednoj i okrutnoj borbi za njegovu naklonost koja bi trebala vratiti zaboravljeni smisao.
Ali Eros, kako to uvijek biva, priziva Tanatos. Tako volja za životom, potreba za oslobađanjem tjera u rizična ponašanja, otvara put destruktivnome te njih tri, nakon što su sve s njime imale odnos, na kraju ga i unište. Doslovce. Ostave ga neka se utopi u bunaru.
Već i sam naziv toga mjesta zločina, Kozji otok, obremenjen je dvostrukim značenjem: s jedne strane pocrtava jalovost otoka jer koze pobrste sve što raste, a s druge pak strane te su životinje jedini izvor prihoda i života na otoku. Blagoslov, ali i prokletstvo. Koze toga otoka i ambivalentni osjećaji prema njima metafora su odnosa stranca Angela i tih žena.
Pred Angelovom nevinom beskrupuloznošću pucaju njihove međusobne veze, urušava se njihovo samopoštovanje, tako da je on, baš kao i otočke koze, istodobno i đavo i spasitelj. On sam o sebi govori kao o pastiru svojega malog stada žena.
Prema srednjovjekovnoj predaji, koza je simbol muškarca kojim upravlja njegov libido, stoga i Angelo uvjerava žene kako će im taj mali grijeh donijeti mnogo dobra. No, odnosi tih četvero ljudi postaju sve složeniji, sve destruktivniji pa muškarac ne ostaje sretan pastir stada, nego postaje žrtvenim jarcem.
Tijekom dramskoga događanja osjeća se ustajalost usijana mediteranskog zraka, atmosfera koja otežava disanje, u kojoj Agata, Silvia i Pia ne rješavaju svoje moralne dvojbe vođene psihološkim ili fantastičnim, nego samo stvarnim alternativama.
Tako majka, ona koja je prema zalazu života, radije bira biti ljubavnicom nego majkom. Kći pak, u odnosu bolesne konkurencije, isprva je djevojčica koja prezire uljeza i žali za ocem, no poslije prijelomne svađe s majkom nema drugog izbora nego raskrstiti s vlastitim djetinjstvom i postati ženom. I ona se podaje došljaku, da bi ga zatim pokušala ubiti. Mlada usidjelica pomalo luckasto traži svoj komadić prave stvarnosti, života s njime. I nikada im mir nije bio toliko dalek, a sloboda toliko mrtva. Njihovi su odnosi razapeti između kršćanskoga misticizma i demistifikacije nagona.
Bettijev tekst pa tako i naša predstava pokazuje i prokazuje tragičnost čovjekove sudbine koja se vuče ponorima, između moralnosti i amoralnosti, ljubavi i mržnje, samoće i bijega, početka i kraja, života i smrti.
Predstava se izvodi na otvorenom i otkazuje se u slučaju kiše!
