Jurica Pavičić Crvena voda

Crvena voda

Crvena voda – gostovanje splitskoga HNK-a u HNK-u u Zagrebu u sklopu K-HNK

Crvena voda priča je o nestanku sedamnaestogodišnje djevojke koja je iščezla jedne rujanske subote godine 1989., nakon ribarske fešte u malome mjestu na dalmatinskoj obali. Policijska potraga ne daje nikakve rezultate, a okolna politička zbivanja, poput pada jednoga sustava, društvenih promjena i rata, zasjenjuju nestanak djevojke koji pada u zaborav. Obitelj – otac, majka i brat blizanac – jedini su koji i dalje traže nestalu Silvu. 

Crvena voda proteže se kroz 27 godina, prateći daljnji usud ljudi upletenih u nestanak – od ukućana, osumnjičenih pa do inspektora komunističke milicije. Njihovim sudbinama roman zahvaća tri desetljeća života u Hrvatskoj.

Jurica Pavičić profesor je povijesti i književnosti i poznati hrvatski romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Književni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima. U svojoj prozi povezuje socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Za svoj roman Crvena voda, objavljen 2017., nakon prijevoda na francuski 2021. dobio je nagrade LePoints i Grand Prix de la litteraturepoliciere za najbolji europski kriminalistički roman. U književnosti je debitirao socijalnim trilerom Ovce od gipsa 1997. Od 1990. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija, Jutarnji list). Dobio je niz značajnih nagrada za kolumnistički i kritičarski rad.

„Ansambl je toliko snažno uronio u Crvenu vodu da se pred publikom ekspresionistički strašno razlio i rasuo sav glib zločina, zamjeranja i zaborava. Ovo je jedan od rijetkih komada gdje je kristalno jasno da čitav tim proživljava trojstvo autor – tekst – djelo. Umjetničko je djelo nastalo na krilima teksta koji ne smije biti zapostavljen i redateljski izvrsno promišljena zločina koji ne smije biti zaboravljen, a neće biti zaboravljena ni izvedba koja ruši zidove i razdjeljuje umjetničke emocije na komade boli u svijetu punom prešutna pristajanja na nemoć. Koji maestralan krik protiv šutnje, pasivnosti i običnosti!“ (Magdalena Mrčela)

Redatelj: Ivica Buljan 

Dramatizacija: Ivor Martinić

Umjetnički suradnik: Robert Waltl

Scenograf: Aleksandar Denić

Kostimografkinja: Ana Savić Gecan

Glazba: Saša Antić, Luka Barbić

Oblikovatelj svjetla: Srđan Barbarić

Oblikovatelj tona: Tomislav Luetić

Asistentica kostimografkinje (volonterka): Sanela Marković

ULOGE

Vesna: Nives Ivanković

Jakov: Nikola Ivošević

Mate: Stipe Radoja

Silva Vela: Ana Marija Veselčić

Gorki: Goran Marković

Brane: Donat Zeko

Uršula Rokov: Bruna Bebić

Tonko Rokov: Nenad Srdelić

Adrijan: Stipe Jelaska

Mario Cvitković: Mijo Jurišić

Inspektor Čović: Marjan Nejašmić Banić

Elda: Andrea Mladinić

Doris: Katarina Romac

Milicajac, vojnik, konobar, forenzičar: Luka Čerjan

Milicajac, vojnik, policajac: Zdeslav Čotić

Drama