„BOGOVI“
autorski projekt
motivirano igranim filmom
„Funny Games“ Michaela Hanekea
Tekst, video i režija: Dalibor Matanić
Scenografkinja i kostimografkinja: Ana Savić Gecan
Skladatelj: Hrvoje Nikšić
Dizajner rasvjete: Tomislav Maglečić
Fotografije: Marko Ercegović
Inspicijent: Sanjin Rožić
Ansambl predstave:
Žena: HELENA MINIĆ MATANIĆ
Muž: MARKO CINDRIĆ
Kćer: ELIZABETA BRODIĆ
Susjeda: BETI LUČIĆ
Susjed: ROBERT PLEMIĆ
Napadačica: HANA HEGEDUŠIĆ
Napadač: KARLO MRKŠA
Tatica: STOJAN MATAVULJ
Frau Ličinka: SENKA BULIĆ
Premijera: 25. 5. 2022. Velika scena HNK u Varaždinu
Povjetarac koji će zapuhati te večeri maknut će paučinu s prozora kuće jedne obitelji i suočiti je samu sa sobom. Kroz grane okolnog drveća vidi se ženska prilika koja traži svoje čedo ne bi li ga zadavila. U ogledalu se vidi muška prilika koja donosi hrpu medikamenata ne bi li i te večeri primirila svoju ljubav. S okolnog brda spuštaju se susjedi koji namjeravaju, po tko zna koji put, poniziti ukućane. Dvoje napadača koji će pokucati na vrata okupljenih, donijet će uz neizbježnu smrt i nešto novo po okupljene: istinu.
Sve protekle godine istina je bila nepoželjan gost u kući naše obitelji: medikamenti, narkotici i alkohol su je udaljavali što su više mogli. Istina bi otkrila netoleranciju prema drugačijima i siromašnijima, prema imigrantima i njihovim religijama. Istina bi otkrila nasilni imperativ uljepšavanja, botoxiranja i izbjegavanja starosti. Istina bi otkrila i kriminal u varanju na fondovima, iskorištavanju i potplaćivanju stranih radnika. Ono čega se ukućani najviše boje je to da bi ta istina mogla otkriti kojom stranputicom je krenula ljubav muža i žene, kako im se toliko paučine nakupilo oko očiju i srca da ne vide da uništavaju najbitniju stvar u svojim životima: svoju kćer.
Napadači su odgovor na društvo u kojem se zlo olako shvaća i podrazumijeva, na društvo koje je izabralo površnost umjesto sadržaja i zavaravanje umjesto istine. Oni nemaju biografije, njih ne treba psihologizirati, oni hladno pročišćavaju ovaj posrnuli svijet. Pitanje je da li će se hendikepi jedne generacije prenijeti na narednu. Jesmo li osuđeni na konstantno ponavljanje grešaka svojih predaka ili postoji šansa za nadogradnju? Kako ćemo se suočiti s boli kad shvatimo da su nam njihove greške u krvi? I hoćemo li se nasmijati ako ipak uspijemo maknuti teške zavjese i pustimo sunce neka uđe u našu kuću? Pred zoru koja se pojavljuje nad našom kućom, gdje se slavila godišnjica braka, dvije će se generacije suočiti s istinom i krenuti u finalni obračun.
Dalibor Matanić
