Massimiliano Volpini

Massimiliano Volpini, koreograf, redatelj, autor raznih plesnih, glazbenih događanja i video umjetnik, započeo je studij klasičnoga baleta u školi Giuseppea Urbanija. Kao plesač surađivao je s gradskim baletom u Veneciji, baletnim ansamblom festivala Arena di Verona, gradskim baletom u Firenci i Palermu, baletnim ansamblom ljubljanske Opere, a do 2014.  bio je solist Baleta Teatro alla Scala u Milanu. Plesao je sve najvažnije baletne uloge klasičnoga repertoara te surađivao s nekima od najcjenjenijih koreografa dvadesetoga stoljeća poput  Rolanda Petita, Rudolfa  Nurejeva, Matsa Eka, Mauricea Bèjarta, Uwea Scholza i mnogih drugih.

Koreografsku karijeru započeo je 1995. projektom Buster  posvećenom Busteru Keatonu, ostvarenom s grupom plesača iz Teatro alla Scala. Otada je osmislio i koreografirao više od sto koreografija za dramsko kazalište, televiziju, operu i mujzikl. Njegovi najpoznatiji cjelovečernji baleti su Drakula, Petar Pan, Zmajeva koža, Moje ime je nitko, Obiteljsko zapinjanje, Orašar, Pirandellova suita, Vrt ljubavnika, Dincanto. Kao koreograf je surađivao s Teatrom alla Scala, Tulsa Baletom, Muzičkim biennaleom Zagreb, Koreografskim institutom u New Yorku, Rimskim gradskim Baletom, Torinskim regionalnim Baletom, Operom u Rimu, Operom u Kielu i Operom u Bordeauxu.

Između 1988. i 2010. godine je bio jedan od utemeljitelja i urednika webportala Balletto.net koji je postao važna platforma svih talijanski plesnih entuzijasta. Godine 2000. započinje dugu i plodnu suradnju s velikim plesačem Robertom Bolleom za kojega je osmislio brojne koreografije kasnije izvođene diljem svijeta i prikazivane na mnogim televizijskim programima. Zajedno s Bolleom započeo je eksperimentirati s novim tehnologijama stvorivši uspješne baletne produkcije, poput:  Prototyp / Prototip; Through the Light  / Kroz svjetlo; Rencontre  / Susret (video interakcija), Waves / Valovi, (eksperimentalna predstava s laserskom projekcijom); Mad World / Ludi svijet (uz upotrebu tehnologije snimanja pokreta i mapiranja tijela); La Cura / Lijek (problematizira uporabu robota) i Dorian Gray.

Massimiliano Volpini glavni je koreograf svih produkcija pod naslovom Danza con me / Pleši sa mnom, televiziskim emisijama u kojima Roberto Bolle predstavlja domaće i inozemne baletne plesače.  Na  Festivalu plesa u Milanu / Milano OnDance festival, koji je utemeljio Bolle, Volpini je umjetnički koordinator i član kreativnog tima. Volipini je surađivao s brojnim talijanskim popularnim pjevačima poput Andriana Celentana, Andree Bocellija, Roberta Vecchionija i mnogim drugim. 

Za  talijansku državnu televiziju 2015. i  2016. koreografirao je plesove u okviru Novogodišnjega koncerta održanog u venecijanskom kazalištu La Fenice, dok je 2108. bio koreograf mega-koncerta Notte della Taranta  u Salentu na kojemu je bilo prisutno više od 150 000 ljudi. Suradnju s redateljicom Valentinom Carrasco započinje 2017. te koreografira plesne dijelove u operama Carmen Bizeta (Opera u Rimu), La Mutavica iz Porticija Aubera (Opera u Kielu), Sicilijanske večernje Verdija (Opera u Rimu), Aida Verdija (Operni festival u Macerati); Ljubimica Donizzetija (Donizzetijev festival u Bergamu). Surađivao je u opernim predstavama s poznatim redateljima poput Marca Bellochija i Petera Steina.
Godine 2019. koreografirao je suvremenu verziju Orašara Čajkovskoga za Baletnu kompaniju iz Rima, s kojom su uspješno gostovali diljem Italije i Švicarske. Između 2019. i 2021. režirao je nekoliko scenskih projekata na otvorenome u Castello Sforzesco u Milanu. Autor je nekolicine video projekata suvremenih talijanskih glazbenika poput Alberta Fortisa te nekoliko reklamnih videa.
Godine 2022. je bio redatelj, koreograf i autor video projekcija za projekt Dincanto temeljen na Bellinijevoj glazbi, izveden u kazalištu Massimo Bellini u Cataniji pod dirigentskim ravnanjem maestra Roberta Molinellija uz sudjelovanje  Div4s, talijanskih sopranistica.