Ivica Čikeš (Split, 10. III. 1964.), bas. U rodnom je gradu završio Višu pomorsku školu. Nakon pjevačkog iskustva u klapama i mješovitom zboru crkve Gospe od Zdravlja u Splitu, započinje vokalno školovanje u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu. Kraće vrijeme studira pjevanje na splitskom odjelu zagrebačke Muzičke akademije kod Cynthije Hansell-Bakić, a zatim odlazi u Rim i Parmu gdje prima privatne sate od vokalne pedagoginje Maje Sunare i dirigenta Wilhelma Wodnanskog.
Debitirao je nastupom u Mozartovu Requiemu u d-molu u konkatedrali svetog Petra u Splitu (2. XI. 1989., dir. I. Lipanović), a operni kostim prvi put navlači pjevajući ulogu Markiza D'Obigny u Verdijevoj operi La Traviata (24. X. 1992., dir. I. Lipanović). Uslijedila je Hatzeova opera Adel i Mara (1993., dir. I. Lipanović) u kojoj je nastupio kao Dizdar-aga, a desetljeće i pol poslije pjevat će i ulogu Starog Vornića u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ (2009., dir. N. Bareza), eda bi i tu ulogu otpjevao u scenskoj postavi u splitskom HNK-u (2011., dir. L. Voltolini), pa opet u HNK Zagreb (2017., dir. N. Bareza). Sljedeća godina značajna je u Čikešovoj karijeri jer nastupa u četiri važne produkcije: ponajprije u hrvatskoj praizvedbi Verdijeve opere I Lombardi alla prima crociata kao Pirro (1994., dir. I. Lipanović), poslije i u ulozi Ferranda u operi Il Trovatore istog autora (1994., dir. I. Lipanović), a vrlo je značajan i njegov debi na Splitskom ljetu kao Baalov veliki svećenik u operi Nabucco (1. VIII. 1994., dir. I. Lipanović), te odmah potom i kao Egipatski kralj u Aidi (13. VIII. 1994., dir. I. Lipanović). Nakon toga u istim je operama ostvario i glavne basovske role, kad nisu bile premijere: prvo kao Zaccaria u Nabuccu (12. VIII. 1995., dir. Paolo Taricciotti), a doskora i kao Ramfis u Aidi (23. VII. 1996., dir. Antonio Pirolli). Na Splitskom ljetu, u Tvrđavi Gripe, nastupit će i kao Kolumbat u Gotovčevoj operi Mila Gojsalića (1995., dir. N. Bareza), te kao Prvi Nazarenac u operi Salomè Richarda Straussa na Peristilu (1996., dir. I. Lipanović). U daljnjem radu uslijedili su naslovi iz inih italskih djela, pa je isprva pjevao ulogu Timura u Puccinijevoj Turandot (1997., dir. Massimo de Bernart) i ubrzo Selima u Rossinijevoj Il Turco in Italia (1998., dir. N. Bareza).
Godinu dana poslije nastupit će u prvoj svojoj praizvedbi opere: bit će to Judita Frane Paraća kojom je otvoreno Splitsko ljeto u kazališnoj kući (2000., dir. N. Bareza, red. P. Selem). Na praizvedbi je pjevao manju ulogu Eliakima, a poslije i ulogu Oloferna: najprije u HNK u Rijeci (2006., dir. N. Matošević), a potom s istom dirigenticom i u Splitu (2009.). Pjevao je i na praizvedbi još jednog djela nacionalne operistike: bila je to opera Casanova u Istri Alfija Kabilja na pozornici kazališta „Ivan pl. Zajc“ u Rijeci (2009., dir. I. Lipanović).
Ususret 100. obljetnici Verdijeve smrti nastupa u HNK Split kao Sparafucile u Rigolettu (2000., dir. N. Bareza), a u sklopu splitskog obilježavanja rečenog jubileja briljira kao Attila u istoimenoj operi na Peristilu, što je ujedno bila i hrvatska praizvedba samog djela (2001., dir. N. Bareza). U to vrijeme je s istim dirigentom i Escamillo u Bizetovoj Carmen (2000.), te Gazda Marko u Gotovčevoj operi Ero s onoga svijeta (2001.). Na splitskoj pozornici slijedi uloga Tiresije u operi-oratoriju Oedipus Rex Stravinskoga na Peristilu (2002., dir. N. Bareza), pa onda u sezoni Dulcamare u Donizettijevoj operi L'Elisir d'amore (2002., dir. V. Šutej) i Upravitelja u Massenetovu djelu Werther (2003., dir. L. Castriota Skanderbeg). Zatim slijedi nekoliko važnih i velikih uloga na Splitskom ljetu, počevši od Orovesa u Bellinijevoj Normi (2004., dir. I. Lipanović), preko naslovne uloge u Mozartovoj operi Don Giovanni (2006., dir. P. Dešpalj), Ferranda u operi Il Trovatore na Tvrđavi Gripe (2007., dir. I. Lipanović), Filippa II. u Verdijevoj operi Don Carlo na Peristilu (2008., dir. I. Repušić), te Lodovica u Verdijevu Otellu (2010.) i Alvisea Badoera u Ponchiellijevu remek-djelu La Gioconda (2011.), obje potonje na Prokurativi i pod ravnanjem maestra Bareze.
Za to je vrijeme, u zimskoj sezoni, nanizao impozantnu nisku uloga u kazališnoj kući HNK Split, krenuvši s ulogom Kneza Gremina u operi Evgenij Onjegin Čajkovskoga (2005., dir. I. Repušić), te, uz Attilu, stvorivši svoj novi klimaks ulogom Waltera u Verdijevoj operi Luisa Miller (2005., dir. I. Lipanović). Potom slijedi važna rola domaće operistike, Sulejman iz Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinjski (2006., dir. H. Zlodre) i Jacopo Fiesco u operi Simon Boccanegra Verdija (2006., dir. I. Repušić), te debi kao Raimondo Bidebent u Donizettijevoj kajdanci Lucia di Lammermoor (2007., dir. I. Repušić).
Domaćim naslovima vratio se ulogom Tome Sale u opereti Spli'ski akvarel Ive Tijardovića (2008., dir. I. Lipanović), nakon čega je svojoj već bogatoj karijeri pridodao uloge Don Basilija iz Rossinijeve opere Il Barbiere di Siviglia (2009., dir. I. Repušić) i Banca u Verdijevu Macbethu (2010., dir. I. Lipanović). Kao vjerni Verdijev interpret, Čikeš će u svoju karijeru doskora upisati i ulogu Giovannija da Procide iz opere Sicilijanska večernja (koncertna izvedba, 2013., dir. I. Lipanović), te će s istim dirigentom nastupiti kao Don Ruy Gomez De Silva u scenskoj izvedbi Ernanija (2016.), Padre Guardiano u La Forze del destino (2017.), Sparafucile u Rigolettu na Peristilu (2019.), te kao Pagano u operi I Lombardi alla prima crociata (2020.), također na carskom pločniku u okviru Splitskog ljeta. Na pozornici matične kazališne kuće u Splitu ostvarit će izniman uspjeh tumačeći naslovnu ulogu u operi Mefistofele Arriga Boita (2014., dir. N. Bareza).
Na pozornicama izvan Splita Čikeš je također ostvario impozantan broj uloga: bilo da osvaja nove ili da nastupa u ulogama koje je već prije nastudirao i pjevao. Redaju se tako: Don Ruy Gomez de Silva (Ernani, Verdi, Zagreb, 2001., koncertno u KD „Vatroslav Lisinski“), Padre Guardiano (La Forza del destino, Verdi, Zagreb, 2001. i potom Rijeka, 2011.), Zaccaria (Nabucco, Verdi, Zagreb, 2001. i Rijeka, 2006.), Filip II. i Veliki inkvizitor (Don Carlo, Verdi, Rijeka, 2001. i Zagreb, 2017.), Pimen (Boris Godunov, Musorgski, Zagreb, 2002.), Grof Rodolfo (La Sonnambula, Bellini, Osijek, 2002.), Ban Zaruba (Petar Svačić, Gotovac, Miljevci/Drinovci, 2002.), Sveslav (Porin, Lisinski, Zagreb, 2003.), Don Basilio (Il Barbiere di Siviglia, Zagreb, 2006.), Alvise Badoero (La Gioconda, Ponchielli, Rijeka, 2007.), Gazda Marko (Ero s onoga svijeta, Rijeka, 2007., pa Zagreb, 2015.), Frano Dražić (Ekvinocij, Brkanović, Zagreb, 2008., koncertno, pa scenski u HNK Zagreb, 2015.), Kizlar-aga (Sunčanica, Papandopulo, Rijeka, 2008.), Alidoro (Cenerentola, Rossini, Zagreb, 2009.), Oroveso (Norma, Bellini, Zagreb, 2010.), Sulejman (Nikola Šubić Zrinjski, Zajc, Zagreb, 2010.), Zaccaria (Nabucco, Verdi, HNK Osijek), Ramfis (Aida, Verdi, Zagreb, 2013.), Knez Gremin (Evgenij Onjegin, Čajkovski, Zagreb, 2014.), Don Bartolo (Le Nozze di Figaro, Mozart, Zagreb, 2016.), Sarastro (Čarobna frula, Mozart, Zagreb, 2024.).
Posebno važan nastup Čikeš je zabilježio u Teatru Comunale u Bolonji, kad je u ulozi Starog Židova sudjelovao u produkciji Saint-Saënsove opere Samson et Dalila (2008.), gdje mu je dirigent bio Eliahu Inbal, a pjevački partner proslavljeni tenor José Cura. U Teatru Politeama u Lecceu na jugu Italije gostovao je kao Escamillo u Bizetovoj Carmen (2012.), dok je u Sofiji u Bugarskoj bio Filipp II. u Verdijevoj operi Don Carlo. U Slovenskome narodnom gledališču u Ljubljani nastupio je kao Zaccaria u Verdijevu Nabuccu (2012.), a u Narodnom pozorištu u Sarajevu kao Pintorović beg u operi Hasanaginica Asima Horozića (2000.). U glasovitom Carnegie Hallu u New Yorku sudjelovao je u produkciji Verdijeva oratorija Messa da Requiem (15. IV. 2013.).
I kao oratorijski pjevač Čikeš je nanizao lijepu kolajnu uloga: Mozart: Requiem u d-molu (Konkatedrala svetog Petra, Split, 1989., dir. I. Lipanović), Bobić: Kralj Tomislav (uloga: Arpad, HNK Split, 1996., dir. I. Lipanović), Sunko: Zlato Gospine milosti (Crkva Gospe Sinjske, Sinj, 2009., dir. V. Sunko), Papandopulo: Muka Gospodina našega Isukrsta (uloga: Pilat, 2001., dir. V. Sunko, snimljeno na CD-u, 1998.), J. S. Bach: Kaffee Kantate (HNK Split, 2000., dir. N. Bareza), Verdi: Messa da Requiem (Peristil, Split, 2001., dir. N. Bareza), Fauré: Messe de Requiem (HNK Split, 2001., dir. H. Zlodre), Beethoven: Deveta simfonija (KD „Vatroslav Lisinski“, Zagreb, 2004., dir. V. Šutej), Bajamonti: Prijenos Svetog Dujma (uloga: Severus, Peristil, Split, dir. P. Dešpalj), Beethoven: Missa solemnis (KD „Vatroslav Lisinski“, Zagreb, 2004., dir. V. Kranjčević).
Ivica Čikeš jedini je nacionalni kazališni prvak u Hrvatskoj koji je taj status nosio u dvama teatrima: isprva kao član HNK Split, a danas je aktualni nacionalni operni prvak HNK Zagreb.
Nagrade
Judita“, dnevnika Slobodna Dalmacija, za tumačenje naslovne uloge u Verdijevoj operi Attila i basovsku ulogu u oratoriju Messa da Requiem istog skladatelja (2001.)
„Milka Trnina“, Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika, za tumačenje naslovne uloge u Verdijevoj operi Attila (2002.)
„Ante Marušić, HNK Split, za tumačenje uloge Waltera u Verdijevoj operi Luisa Miller (2005.); drugi put za tumačenje naslovne uloge u Boitovoj operi Mefistofele (2014.)
„Milan Pihler“, HNK „Ivan pl. Zajc“ u Rijeci, za najbolje ostvarenu mušku ulogu u opernom programu u sezonama 2006./2007. i 2007./2008. za uloge Oloferna u operi Judita Frane Paraća, ulogu Gazde Marka u operi Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca i ulogu Don Basilija u operi Il Barbiere di Siviglia Gioacchina Rossinija
„Vladimir Ruždjak“, HNK Zagreb, za tumačenje uloge Zaccaria u Verdijevoj operi Nabucco (2011.)
„Nagrada hrvatskog glumišta“, za tumačenje naslovne uloge u operi Mefistofele Arriga Boita (2014.)
„Nagrada Županije splitsko-dalmatinske“, za izniman doprinos splitskoj opernoj sceni (2019.)
„Nagrada hrvatskog glumišta“, za najbolja umjetnička ostvarenja – OPERA, muška uloga – za ulogu Jacopa Fiesca u operi Simon Boccanegra Giuseppea Verdija u produkciji HNK u Splitu na 68. Splitskom ljetu (2022.).
