Prije točno stotinu godina (17. lipnja 1924. godine), u Narodnome kazalištu u Zagrebu praizveden je balet Licitarsko srce, nastao u suradnji skladatelja Krešimira Baranovića i koreografkinje Margarite Froman. Licitarsko srce u povijesti hrvatskog baleta zauzima izuzetno važno mjesto jer se radi o jednom od prvih djela iz kategorije tzv. nacionalnih baleta, a na sceni HNK-a u Zagrebu, ali i mnogih drugih kazališta u regiji, izvodilo se u periodu od gotovo šezdeset četiri godine.
Ovim umjetničko znanstvenim skupom želimo sabrati znanja i sjećanja, pozvati na nova istraživanja i očišta, i u konačnici, promisliti pitanje sudbine nacionalnih baleta u današnje vrijeme u kojem se baletna umjetnost snažno internacionalizira te se repertoarom odmiče od baleta koji su utemeljeni na folklornom izrazu, a koji su nakon praizvedbe Licitarskog srca te nešto kasnije kultnog baleta Đavo u selu, bili neizostavni dio baletnog repertoara sve do kraja XX. stoljeća.
Umjetničko-znanstveni skup Sto godina baletnih licitara, koji će se održati 13. listopada, drugi je dio dvodnevnog simpozija 1924. - 2024. (Licitari za Labana) kojeg organizira Hrvatski centar ITI u suradnji s HNK-om u Zagrebu, Odsjekom za povijest hrvatskog kazališta – HAZU-om i Institutom za etnologiju i folkloristiku.
Tema simpozija 1924.-2024. obilježavanje je stoljeća kazališnog plesa u Hrvatskoj, započetog praizvedbom Licitarskog srca i gostovanjem i rezidencijom Labanove skupine u Zagrebu, dvaju ključnih događaja koja su u proljeće 1924. (oba radosno prihvaćena) najavila smjer budućeg razvoja hrvatskog plesnog kazališta.
10:00 Okupljanje i otvaranje skupa Sto godina baletnih licitara
Moderatorice: Mihaela Devald Roksandić i Maja Đurinović
Pozdrav dr. sc. Ive Hraste Sočo, intendantice HNK-a u Zagrebu
Mihaela Devald Roksandić
Licitarsko srce – nacionalni baletni repertoar i njegova sudbina danas
U svome izlaganju govorit ću o nastanku baleta Licitarsko srce, dajući kratak uvid u vrijeme i kontekst u kojemu je djelo nastalo, kao i pregled njegovih najvažnijih ponovnih uprizorenja na zagrebačkoj sceni. Također ću obraditi temu promjene odnosa prema tzv. nacionalnom baletnom repertoaru, koji je sve do kraja prošlog stoljeća bio redovito zastupljen na scenama naših nacionalnih kazališta da bi danas u potpunosti nestao s domaćih pozornica.
Maja Đurinović
Licitarsko srce u plesnom tropletu
Pod „tropletom“ mislim na balet, folklor i moderni ples, koji su se tijekom povijesti hrvatskog plesa više puta našli na kazališnoj sceni u zajedničkome naporu umjetničke, plesne kreacije.
Licitarsko srce koje nastaje u vrijeme profesionalizacije plesne umjetnosti, njezinih prvih pokušaja autonomnosti i nacionalne autentičnosti, vjerojatno je prvi takav primjer. Na Plesnoj olimpijadi u Berlinu 1936. Licitarsko srce izvode članovi zagrebačkog baleta, Djevojku pleše modernistica Mercedes Goritz Pavelić, a ansambl je pojačan zborom Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca.
Mladen Tarbuk
Zašto su baleti Stravinskog Petruška i Posvećenje proljeća okrenuli naglavce strukturu glazbe 20. stoljeća i kakve su bile posljedice te radikalne promjene na prvi hrvatski moderni balet Licitarsko srce Krešimira Baranovića
Od pokreta koji je stoljećima bio sputavan glazbenim strukturama, Igor Stravinski napravio je novu glazbu oblikovanu logikom pokreta. Ovaj obrat oslobodio je pokret i dao mu neslućene ekspresivne mogućnosti, čemu svjedoči ponajviše eksplozija plesa u 20. stoljeću. Hrvatska plesna scena ubrzo se priključila novonastaloj situaciji i stvorila djelo koje je glazbeno strukturirano na ovakav novi način. Krešimir Baranović i Margarita Froman, umjetnički i u tome trenutku i ljubavni par, odlučili su se u Licitarskom srcu za iskorak u nepoznato, ipak uokvireno idejom nacionalnog stila, kako je od njih naša sredina očekivala.
11:30 Pauza
12:00 Snimka baleta Licitarsko srce
(preuzeta iz arhive HRT-a, emitirana 19. 4. 1976.)
Koreograf: Branko Marković
Scenograf: Ivan Rabuzin
Kostimografkinja: Ingrid Begović
Uloge
Djevojka: Astrid Turina
Momak: Guy Perkov
Djevojčino srce: Ivanka Žunac
Srce momka: Dinko Bogdanić
Licitar: Jura Mofčan
Ljiljana Gvozdenović
Sjećanja na baletne licitare
Susret s Licitarskim srcem 1975. u koreografiji Branka Markovića bio je ujedno i moj prvi susret s baletom baziranim na elementima folklora. Učenje folklora u baletnoj Školi bilo nam je manje zanimljivo te sam u predstavu ušla nevoljko. Ovom prigodom, nakon mnogo vremena, vratila sam se sačuvanim materijalima i obnovila sjećanje te pokušala probuditi sjećanja i ostalih plesača koji su sudjelovali u toj predstavi. Osobito me privlači mogućnost usporedbe Markovićeve i Horvatove postave baleta (1984.), posljednje koju smo mogli vidjeti na našoj pozornici.
Martina Petranović
Scenografska čitanja Baranovićeva Licitarskoga srca
U izlaganju će se razmotriti različita scenografska čitanja baleta Licitarsko srce Krešimira Baranovića, počevši od njegove praizvedbe u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu 1924. do suvremenosti, osvrćući se na prinose mnogih istaknutih imena hrvatske scenografije i likovne umjetnosti kao što su Aleksandar Augustinčić, Zlatko Bourek, Ivan Rabuzin, Edo Murtić, Dinka Jeričević i dr. Izlaganje će pritom uzeti u obzir posebnosti pojedinih autorskih rukopisa i udio scenografskoga oblikovanja scenskoga prostora u cjelini pojedine predstave.
14:00 Pauza
Mladen Mordej Vučković i Davor Schopf
Zagorski baletni diptih
U izlaganju će biti riječ o nastanku baleta Licitarsko srce (1924.), a zatim i Imbreka z nosom (1935.) kao stilski dolična pandana za cjelovitu baletnu večer. Budući da se Licitarsko srce uvijek izvodilo s različitim baletima koji su uz njega bolje ili lošije pristajali, Krešimir Baranović odlučio je skladati još jedan balet u kojem se radnja zbiva u istom kraju, tj. u Hrvatskom zagorju, tako da ta djela zajedno čine svojevrsni „zagorski baletni diptih‟.
Sanja Petrovski
Tri splitska Licitarska srca i jedno „Licitarsko jezero“
Koreograf Franjo Horvat imao je snažnu i uspješnu poveznicu sa splitskim Baletom gdje je u tri navrata postavio Licitarsko srce s istim kostimografom i scenografom, vrlo sličnim libretom i podjelom uloga. Prvi put 1963., zatim 1970. u vrijeme kada vodi balet HNK-a u Splitu te posljednji put 1981. S posebnom pozornošću bit će prikazan susret baletnih ansambala Jugoslavije na 29. Medunarodnom poletnom festivalu u Ljubljani u ljeto 1981. godine, kada se Licitarsko srce zbog vremenskih (ne)prilika pretvorilo u „Licitarsko jezero“.
Vuk Ognjenović
Licitarsko srce kao povijesni događaj za Osijek
Osječka premijera baleta Licitarsko srce u koreografiji Svebora Sečaka izvedena 23. lipnja 2005., ujedno je bilo i posljednje uprizorenje ovoga dragulja baletne baštine u Hrvatskoj. Bio je to svojevrstan povijesni događaj za Osijek i osječki HNK, s obzirom na to da je prvi put nakon višedesetljetne stanke uz orkestar uprizoren jedan pravi, za nas tada veliki balet. Iz perspektive mladog plesača koji je još uvijek bio na školovanju u Zagrebu, to je tada bio veliki korak u smislu tehničkog i umjetničkog napretka, mojega osobnog, ali i cjelokupna ansambla. Sjećanja na to razdoblje osječkoga baletnog ansambla – od onda još uvijek u nastanku – evociraju mnoge lijepe uspomene, ali bude i osjećaj gorčine s obzirom na to da u Osijeku još uvijek nemamo institucionalno utemeljen Balet.
Vera Obradović Ljubinković
Pet koreografskih interpretacija Baranovićeva baleta Licitarsko srce na scenama u Beogradu i Novom Sadu
Nakon Zagreba 1924. i Ljubljane 1925. balet Licitarsko srce u Srbiji premijerno je izveden pet puta i od pet različitih koreografa. Praizvedbe su bile tri puta u Narodnom pozorištu u Beogradu u koreografiji Margarite Froman (1927.), Dimitrija Parlića (1951.) i Vladimira Logunova (1981.) i dva puta u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu u koreografiji M. Olenjine (1955.) i B. Markovića (1972.). Ostvarena su i iznimno uspješna inozemna gostovanja, no izrazita i jedinstvena osobina ovog baleta jest to što predstavlja začetak baletne interpretacije folklornih motiva i stvaranja jedinstvenog stila nacionalnih baleta.
16:00 Pauza
Tvrtko Zebec
Folklorna umjetnost kao inspiracija – stoljeće Licitarskog srca
Slijedeći romantičnu ideju o građanskome viđenju nacionalnoga u simbolima seljačke kulture prema kojima se narodi međusobno razlikuju, za razliku od zapadnjačke, gradske i univerzalne kulture, u izlaganju će biti riječi o razdoblju i društvenome kontekstu nastanka baleta Licitarsko srce, skladatelja Krešimira Baranovića i koreografkinje Margarite Froman, ostvarena u zajedničkom „glazbenom, plesnom i likovnom tematskom iskoraku u hrvatsku narodnu baštinu“ (prema Đurinović, 2024.), sa scenografijom slikara Maksimilijana Vanke. Razlozi nastanka nacionalnih baleta upravo u razdoblju između dvaju svjetskih ratova mogu se iščitati u širemu društvenom kontekstu toga vremena.
Daniel Rafaelić
Licitar, film i NDH
Balet, iako u početcima kinematografije klasno sasvim na strani suprotnoj od filma, s vremenom je baš u njemu pronašao kvalitetnu nišu. Film Nezavisne države Hrvatske upregao ga je u svoje propagandne uze, pa je posebno zanimljivo vidjeti kako u takvu miljeu figurira i Licitarsko srce.
Svebor Sečak
Balet Licitarsko srce između nacionalnog i transnacionalnog
Tekst problematizira odnos klasičnog baleta i etno plesova, kao i dihotomiju nacionalnog baleta i transnacionalnog karaktera baletne umjetnosti u svjetlu činjenice da je Margarita Froman bila ruska primabalerina koja je, uz naslove klasičnoga baletnog repertoara i suvremene naslove repertoara Ballets Russes, koreografirala na sceni HNK-a u Zagrebu i tzv. nacionalni repertoar. Problematičnoj dihotomiji nacionalnog i transnacionalnog pridonosi i činjenica da je osim u Hrvatskoj balet bio postavljan i u drugim republikama bivše Jugoslavije. Današnja transmoderna shvaćanja u plesnoj umjetnosti povezuju tradiciju i njezinu tranziciju u nove suvremene okolnosti, sintetitiziraju balet, etno plesove i suvremeni pokret te hibridiziraju žanrove, stvarajući inovativne umjetničke forme, što su umjetnici poput Margarite Froman anticipirali još u svoje doba.
Završna diskusija
Organizatori simpozija: Hrvatski centar ITI u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu, Odsjekom za povijest hrvatskog kazališta – HAZU, Institutom za etnologiju i folkloristiku i Katedrom za modernu umjetnost i vizualne komunikacije Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Simpozij je organiziran uz financijsku potporu Ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova.
