U koprodukciji Muzičkog biennala Zagreb i HNK-a u Zagrebu
Prema Cambridgeovu rječniku, pridjev broken ima nekoliko povezanih značenja. Može označavati nešto što je prekinuto, isprekidano, nešto što više ne radi, nekoga ekstremno obeshrabljenog ili tužnog, nešto oštećeno, uništeno ili završeno. Tako poredano, stvara se asocijativni niz prekida ljubavne veze, serije pokušaja i promašaja, razgovora i pregovora, doba krize, ali i vrijeme njege, ljubavi i utjehe. Sve slomljeno, kao kost, traži način da se ponovno sastavi, iako često u sasvim novom obliku.
Sve oštećeno, bilo da je to koža, otvorena rana ili odnos, trebalo bi s vremenom zacijeliti. Ipak, iza svakog od tih procesa slamanja, uništavanja, oporavka i njege ostaju ožiljci, tragovi, uspomene, ostaju artefakti nečega što je jednom bilo ovdje, nešto što je djelovalo vječno i veličanstveno, neuništivo. Tijelo vremenom shvati da ožiljak ostaje dulje od bilo koje rane.
Novi baletni projekt u koprodukciji Muzičkog biennala Zagreb i HNK-a u Zagrebu svoju je ishodišnu točku pronašao u uspješnom projektu Muzej prekinutih veza koji skuplja predmete ostale nakon prekida ljubavnih veza. Izlošci su male emotivne klopke, nerijetko bezvrijedni predmeti nabijeni značenjem, pričama i uspomenama koji se kao duhovi kriju na dnu nekog ormara ili u kutiji koja se više ne otvara.
Nakon međunarodnog javnog natječaja u kojem su pozvani umjetnici/e da pošalju nove radove na temu prekinute veze, Muzički biennale Zagreb pozvao je tri skladatelja/ice, a Balet Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu tri koreografa/kinje.
Nakon selekcije, skladatelji i koreografi pozvani su stvoriti tri nova baleta koja će biti prikazana u istoj večeri. Na taj način, stvara se paradoksalna situacija. Okupljeni oko teme rastanka, raspada i rasapa, umjetnici i umjetnice odgovaraju susretom, dijalogom i otvorenim eksperimentom. U procesu, njihov je zadatak sve slomljeno, fragmentirano i izlomljeno ponovno spojiti, stopiti nove kompozicije s novim koreografijama, pregovarati svoje autorske pozicije, napraviti spone između fraktura i pronaći zajedničke točke u oštrim kontrastima. Na mjestu prekida, u susretu, ponovno pronaći prostor za pregovaranje, prilagodbu i kompromis, tri preduvjeta ne samo za umjetnost, već i svaku novu ljubav.
