Plameni Pariza
Balet u tri čina
Skladatelj: Boris Asafjev
Koreograf: Mihail Messerer prema izvornoj koreografiji Vasilija Vainonena
Sve glasniji pozivi za slobodu i ukidanje nepravedna monarhijskog apsolutizma, koji su odjekivali pariškim ulicama i drugim francuskim gradovima 1789. godine, nerijetko su pronalazili svoj put do umjetničkih ostvarenja zbog snažna apela kao i zbog brojnih ideoloških podtonova koje su različiti politički režimi mogli upotrijebiti (ili zloupotrijebiti) kao dio svoje političke propagande. Među njima posebno mjesto ima dramski balet Plameni Pariza koji je 1932. na glazbu Borisa Asafjeva oblikovao koreograf Vasilij Vainonen. Stvarajući balet i virtuozne točke, koje su prikazivale atletsku snagu sovjetskog baleta, nadahnuće je pronašao u romanu Li Rouge dou Miejour (Crveni s juga) provansalskog pisca Félixa Grasa koji je u događajima neposredno prije izbijanja revolucije kritizirao nepravdu tadašnjega društveno-političkog uređenja te samovolju, pa čak i sadističko ugnjetavanje seljaka koje je provodilo plemstvo. Nadogradnja izvorne koreografije u viziji Mihaila Messerera crpi svoju snagu iz pobunjeničke geste protiv represije, koja nas, posebno u kriznu vremenu demokracije, uspijeva uvjeriti u prosvjetiteljske ideale slobode, jednakosti i bratstva među ljudima.
