Petar Iljič Čajkovski
LABUĐE JEZERO
Fantastični balet u 4 čina
Koreografija i režija: Vladimir Malakhov
Danas svakako najpopularniji bijeli balet na svijetu koji je postao sinonimom za klasičnu baletnu umjetnost, poslije svoje neuspjele praizvedbe 1877. u Sankt Peterburgu palo je u zaborav i postalo jednim od najvećih životnih razočarenja genijalnoga skladatelja Čajkovskoga.
Prva potpuna i spektakularna izvedba Labuđeg jezera održana je poslije autorove smrti 1895. u sanktpeterburškome Marijinskom kazalištu u slavnoj koreografiji Mariusa Petipaa i Leva Ivanova. Poslije te izvedbe nemoguće je zamisliti bilo koju svjetsku baletnu kuću koja na svojem repertoaru nema ovu svima dobro poznatu priču o princu koji se beznadno zaljubi u začaranu princezu-labudicu i zbog te ljubavi smrtno strada. Opće je uvriježeno mišljenje kako se potreba za Labuđim jezerom pretvorila u čudesan sindrom, a pravi ga se ljubitelji baletne umjetnosti nikada ne mogu zasititi. To baletno djelo je već više od sto četrdeset godina, jedan od najtežih izazova koji se postavlja pred svaki baletni ansambl i soliste. Labuđe jezero Čajkovskoga na zagrebačkoj je sceni uprizorio svjetski proslavljen plesač i koreograf Vladimir Malakhov.
Sadržaj
I. čin
U palači traju pripreme za proslavu rođendana princa Siegfrieda, a pod budnim okom prinčeva tutora dvorište se ukrašava cvijećem i vijencima. Mladi su okupljeni u zabavi i plesu, očekujući dolazak princa, a sve ih zabavlja Dvorska luda, izmišljajući stalno nove dosjetke i šale. Sa svojom svitom dolazi Kraljica, noseći na dar sinu koji voli lov, prekrasan samostrel. Ona svojemu sinu jedincu predbacuje bezbrižnost, opominjući ga kako od ovog trenutka svoje punoljetnosti mora početi razmišljati o budućim obavezama, što podrazumijeva i brak s nekom uglednom princezom. Obavijesti ga kako će već na dvorskoj svečanosti sljedeće večeri imati mogućnost odabrati svoju buduću jer će doći najljepše princeze iz mnogih zemalja. Obuzet sjetnim raspoloženjem princ se čini nezainteresiranim za sve što se oko njega događa, a Kraljica odlazi ne dobivši očekivan odgovor. Kasno, istoga poslijepodneva melankolični Siegfried ostaje sam u svojim mislima, kad iznenada nebom prelijeće jato labudova koje zaokupi njegovu pozornost pa naoružan samostrelom kreće za njima u lov prema jezeru.
II. ČIN
Izronivši iz tajanstvenih jezerskih voda, Rotbart nadgleda svoj posjed. Taj zli čarobnjak, napola čovjek a napola ptica, oteo je princezu Odettu, pretvorio je u labuda i osudio da začarana živi životom ptice na obali njegova jezera. On drži zatočene još mnoge prelijepe djevojke kojima je također oduzeo ljudski lik pretvorivši ih u labudice, a one samo noću poprimaju lik djevojaka-labudova. Ugledavši Siegfrieda koji je u potrazi za plijenom, Rotbart neprimijećen nestaje u šumi. U potrazi za jatom labudova princ stiže na obalu jezera gdje obasjane mjesečinom djevojke-labudovi izlaze iz vode. Želeći uhvatiti jednu od njih, među mnoštvom ptica ugleda labuđu princezu Odettu, koja svojom ljepotom toliko opčini Siegfrieda da se zaljubi na prvi pogled. Kad se Rotbart ponovno pojavi, preplašena Odetta pobjegne, a Siegfried je slijedi u noći. U potrazi za Odettom princ se vraća na jezero i pronađe je među mnoštvom djevojaka. Iako on ne skriva svoju opčinjenost, iskreno se diveći njezinoj ljepoti, Odetta je najprije nepovjerljiva, a onda mu odaje tajnu. Čarolija koja ju je zarobila nestat će samo ako sretne čovjeka koji će joj zauvijek darovati svoje srce i svoju riječ nikada neće pogaziti. Posve siguran kako je pronašao pravu, princ se kune na vječnu ljubav i obećava da će joj ostati vjeran do kraja života. Rotbart ugrabi labuđu princezu iz prinčeva zagrljaja, ljut jer ne želi izgubiti moć nad svojim začaranim bićima. Svitanje požuruje Rotbarta i on povede djevojke-labudice sa sobom, a Siegfried ostaje sam i neutješan pokraj jezerske vode.
III. ČIN
Na dvoru se odvija službena ceremonija proslave prinčeva rođendana. Dolaze gosti iz mnogih zemalja kako bi nazočili toj važnoj svečanosti. Dvorska luda zabavlja goste smiješnim dosjetkama, a Kraljica svojeg sina upoznaje s pet prelijepih princeza koje su stigle iz dalekih zemalja; Španjolske, Napulja, Mađarske, Poljske i Rusije. Majka uvjerava sina kako će među tim krasoticama lako izabrati svoju nevjestu. No, Siegfried je zamišljen i odsutan te posve nezainteresiran za djevojke, svejednako misleći na Odettu, jer jedino nju namjerava uzeti za ženu. Iznenadni zvuk trublji najavi dolazak nepoznatih gostiju, što pobudi pozornost svih gostiju. Stiže Rotbart sa svojom kćeri Odilijom, koja odjevena u crno izgleda poput negativne zrcalne slike zavodljive labuđe princeze. Siegfried ne može skriti svoje oduševljenje i prevaren sličnošću, bez razmišljanja prihvati da je demonska čarobnjakova kći njegova voljena. Posve začaran tom lažnom magijskom pojavom Siegfried majci i svim prisutnima objavi kako je to djevojka kojom se namjerava oženiti. Zaslijepljen, on ne vidi kako u daljini stoji njegova Odetta, preklinjući ga neka joj ostane vjeran. Siegfried u zabludi ponavlja svoje obećanje o vječnoj ljubavi, ali to obećanje sada daje zloj Odiliji, koja trijumfira. Obmanut prekrši vlastito obećanje dano Odetti i time joj odrekne mogućnost spasa. Rotbart, ne skrivajući oduševljenje situacijom koju je izazvao svojom prijevarom naredi Odetti neka se pokaže Siegfriedu. Tek tada princ shvati što je učinio i kakve su posljedice čarobnjakove prevare. Rotbart i Odilija trijumfalno napuštaju svečanu dvoranu, a očajni Siegfried pojuri za njima u začaran svijet s nadom kako će pronaći Odettu i uspjeti se iskupiti za svoju fatalnu pogrešku. Kraljica i cijeli dvor ostaju u metežu i očaju.
IV. ČIN
Na obali jezera, na mjestu prvoga susreta Siegfrieda i Odette, tužne djevojke-labudovi očekuju svoju iznevjerenu princezu. Shrvana tugom, Odetta se vraća svojim prijateljicama, a stiže i očajni Siegfried koji se pokušava od svoje voljene izmoliti oprost. Shvativši kako je on sve učinio obmanut čarolijom, Odetta mu napokon ipak oprosti. Iznenada se pojavi i Rotbart, podsjećajući Siegfrieda na obećanje koje je dao Odiliji. Ljut i željan osvete, Rotbart izaziva gromove, munje i olujne vjetrove kojima želi uništiti labudove. Između Rotbarta i Siegfrieda, koji se još nada kako će hrabrošću i borbenošću uspjeti sačuvati svoju ljubljenu, zametne se strašna borba na život i smrt, a nekoliko crnih labudova iz jata pokušavaju pomoći svojem čarobnjaku. Poslije mnogih pokušaja Rotbart ipak uspije princu zadati smrtonosan udarac, no odmah i sam bude ubijen jer na njega nasrne jato djevojaka-labudova ohrabrene njegovim gubitkom snage. Princ Siegfried umire pred očima svoje voljene Odette, koja posve uništena strašnom gubitkom umire od tuge za svojim voljenim, a njihova beživotna tijela ostaju isprepletena na obali jezera.
Ni u čemu se ne pretjeruje, sve je tako skladno i profinjeno, a premijerni plesači bili su oličenje suzdržane i delikatne snage.— Večernji list
Osjećamo ruski duh, ali bez provala narodnog temperamenta (i duše iz njedara), ili pak usredotočenosti na digresije virtuoznog spektakla. Nekako je sve potisnuto pod napetu kožu; napetost isijava i raste iz precizne plemenite poslušnosti služenja idealu ljepote koji nadilazi mogućnosti tjelesne transformacije.— Plesna scena.hr
Dugotrajan pljesak i ovacije prepuna gledališta.— Jutarnji list
