Koreografi MAŠA KOLAR ⁄ EDWARD CLUG
Dirigenti VALENTIN EGEL, VJEKOSLAV BABIĆ
Baleti Žar-ptica i Petruška, praizvedeni 1910. i 1911. u Parizu, ostvarili su prekretnicu u plesnoj umjetnosti. Nadahnuti ruskim folklorom, skladatelj Igor Stravinski i koreograf Mihaeil Fokin zadivili su europsku i svjetsku publiku, ostavivši iza sebe kanonska djela. Balet Žar-ptica, koji je označio svjetski proboj mladoga umjetnika Stravinskog, naslovljen je po magičnu biću koje donosi i sreću i nesreću onome tko ga uhvati, a radnja prati putovanje princa Ivana koji dolazi u čarobni vrt Koščeja Besmrtnoga gdje susreće Žar-pticu. Kada je uhvati, ona ga uvjerava da će mu pomoći u zamjenu za vlastitu slobodu.
Suvremena hrvatska koreografkinja Maša Kolar u svojoj će umjetničkoj interpretaciji Žar-ptice, oslanjajući se na orkestralnu suitu iz 1919., uprizoriti događaj koji se zbio u noći kada je princ Ivan u magičnom vrtu zlatnih jabuka lovio Žar-pticu. Za razliku od izvornoga baleta, u središtu je radnje Žar-ptica kao utjelovljenje božanske životinje posebnih moći, ali i destruktivne snage. Nadahnuće za kostime i scenografiju Maša Kolar pronalazi u legendarnome plakatu koji je Boris Bućan dizajnirao 1982. povodom baletne večeri Žar-ptica i Petruška u splitskome HNK-u, dok u koreografiji, zahvaljujući autorskoj viziji, koreografkinja otvara prostor za prikaz zoomorfiziranih tijela, pokreta i koraka u nadopisanim likovima ptica.
Petruška je također jedno od važnih baletnih djela jer upravo njime koreograf Mihail Fokin provodi reformu baletne umjetnosti, mijenjajući neka od ustaljenih pravila i konvencija klasičnoga baleta. Ovaj balet, nadahnut ruskim folklorom, govori o lutku Petruški koji je napravljen od slame i piljevine i tek naoko nije živ. No, Petruška može oživjeti i osjećati, a njegova hipersenzibilnost i različitost dovode ga u nezavidne situacije. Glazba Stravinskijeva baleta protkana je grotesknim i fantastičnim elementima dočaravajući vrevu sajma, narodno veselje i strast. Gostujući koreograf Edward Clug postavlja vlastitu interpretaciju Petruške, otvarajući prostor za dijalog s izvornim djelom i Stravinskijevom ostavštinom. Metaforom beživotna lutka Clug se u svojoj viziji Petruške bavi i današnjim vremenom u kojemu pojedinac biva suočen s neznanjem u svijetu živih lutaka.
